Priča o stidljivom geniju iz Salforda, malog mjesta u blizini Manchestera

Bio je 21. septembar 1994. godine, Manchester United ide na ‘noge’ Port Valeu u okviru Liga kupa. Najvećem menadžeru svih vremena Sir Alex Fergusonu, ovo je takmičenje služilo da pruži šansu mlađim igračima koji su željni dokazivanja.

[ads1]

Toga dana red je došao na Džindžer klinca, rekoše da se samo zove Paul Scholes. Ostalo je historija. Neki kažu da popularni Škot i nije baš vjerovao u Scholesa kada ga je prvi put gledao zbog njegove jako sitne građe. Fergie se “lomio”. Znao je da je Paul bez ikakve sumnje veliki talenat, ali sa takvom građom ne bi mogao iznijeti cijelo breme Premijer lige. I astma je predstavljala problem.

A onda je došao Liga kup i sudbonosni Port Vale. Scholes je dobio priliku koju je čekao toliko dugo i obukao je dres kluba za koji je živio. Port Vale je poveo, a onda je na scenu stupio… Pogađate ko? Da, da. Upravo on! Paul Scholes je postigao 2 gola i riješio meč.

Veliki Alexander Chapman je zadovoljno trljao ruke. Vidio je sve što je trebao da vidi. Od toga, ispostavit će se kasnije jednog od najznačajnijih momenata u historiji kluba sa ‘Teatra snova’, Paul Scholes je postao jedini čovjek u Fergusonovoj eri kome je bilo dozvoljeno sve što nikome drugom nije.

“On nikada nije pričao puno. Pitaš ga nešto i on ti kaže tri-četiri riječi i ti ostaneš bez teksta, jer time sve objasni. Nevjerovatno za nekog toliko mladog.”

O tome kakav je ustvari igrač bio Paul Scholes govori i Fergusonov opis nekih situacija kada je Paul Scholes bio jako dekoncentrisan pravio greške na terenu. Škot je tvrdio da je to posljedica činjenice da je Scholes bio toliko bolji od ostalih da bi mu povremeno bilo dosadno na terenu pa je zbog toga dolazilo do takvih situacija.

Saigrači Paula Scholesa su nešto kasnije potvrdili isto. 2001. godine, Paul je odbio da igra u Liga kupu protiv Arsenala. Poslije toga ništa se ozbiljno nije desilo sa njegovim statusom u klubu što i ne bi bilo tako čudno da Ferguson nije iz istih razloga doslovno otjerao iz kluba zvijezde poput van Nistelroya, Davida Beckhama ili Roya Keanea. To pravilo je važilo za sve,osim u slučaju Paula Scholesa.

“To je bila velika glupost, jedna od stvari zbog kojih žalim. Plašim se i sada pričati i tome.” – prokomentarisao je tu situaciju Scholes.

Ako pitate njegove saigrače, pojedinačno od svakog od njih ćete dobiti isti odgovor, a to je da je Paul Scholes najbolji igrač sa kojim su imali priliku igrati.

Roy Keane, poznat kao neko ko je jako škrt u “dijeljenju komplimenata” je rekao: “Nema selebriti prese*avanja, nema samopromocije – nevjerovatno talentovan fudbaler koji je ostao sjajan čovjek.”

Ole Gunnar Solskjaer je također jednom opisao način na koji igra Paul Scholes: “On nije najbrži, ne trči puno, jako je loš u skoku, ne zna da ukliza, ali je jednostavno najbolji.”

Svi stručnjaci koji su ga gledali kao i igrači koji su igrali s njim ili protiv njega tvrde da je, bez obzira na to gdje gleda znao u svakom trenutku gdje se nalaze njegovi saigrači i u kojem pravcu trče. Pa kako?! Svi su se pitali, ali odgovor nikada nisu pronašli.

Scholes je bio jako miran, tih i povučen. U širokom luku je izbjegavao medije. Upravo iz tog razloga nikada nije želio kapitensku traku, jer ista sa sobom donosi upravo obavezu saradnje sa medijima. Opet su njegovi saigrači potvrdili da mu nikada nije bila ni potrebna, on je bio kapiten i vođa na terenu i bez trake oko ruke.

Ako ste ikada posumnjali u njegovu ljubav i odanost prema Manchester Unitedu, reći ćemo vam samo da menadžera nikada nije imao. Jednostavno mu nije bio potreban. Scholes je potpisivao sve što mu je klub stavio na stol. Možete li zamisliti to u svijetu današnjeg fudbala kada se sve “vrti oko novca”? Odgovor je, ne!

Mnoge ponude su stizale na adresu Manchestera za Paula Scholesa. Neki izvori kažu da to skoro nikada nije ni dolazilo do Scholesa, nisu smjeli da ga pitaju da ga ne bi uvrijedili. Kada su ga na početku karijere pitali šta očekuje, odgovorio je skromno: “Jednog dana kada sve bude gotovo, želim da se pogledam u ogledalo i kažem sebi – Pa dobro, bio si solidan igrač.”

Vjerovatno nije ni slutio da će nakon što završi karijeru u ogledalu vidjeti jednog od najkompletnijih fudbalera što je svijet ikada vidio.