Dvadeset i sedam sekundi u kojima je selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Safet Sušić izdiktirao dvadeset i četiri imena igrača koje će popuniti mjesta u biznis klasi na letu za Rio lansirala su – i to bukvalno – milione komentara. Ne prvi put u posljednjih pola godine, Pape je podijelio javnost na one koji ga napadaju i one koji ga brane. Jasno, malo ko se u čitavoj priči drži nekih osnovnih etičkih kodeksa ili koristi konkretnim argumentima, a o samoj reprezentaciji gotovo da se i ne priča.
Da se razumijemo, u tu neartikulisanu i često nekulturnu većinu spadaju i oni koji drže selektorovu stranu i njegovi protivnici. Štaviše, ironičnim komentarima, podsmijehom i neobjašnjivom tišinom u ponedjeljak se u ovu neukusnu razmjenu upustio i sam selektor, zabivši tako još jedan – ne i jedini – autogol u svojoj pripremi reprezentacije za prvo veliko takmičenje.
Međutim, zaboravimo li na trenutak imena, pardon prezimena, i fokusiramo se isključimo na igračku kvalitetu pozvanih, dolazimo do pitanja kojeg, barem se tako čini, još uvijek niko nije postavio. Šta nam u čisto fudbalskom smislu govori Papetov spisak? Ili, kad se već svi igraju selektora, da pokušamo i mi – kako će izgledati početnih jedanest?
SISTEM
Naravno, pitanje broj jedan pred SP će biti kojim će to sistemom igrati Sušić? Kroz kvalifikacije je BiH igrala sve utakmice sa dva napadača, međutim sam sistem bio je teško objašnjiv u brojkama. Ne možemo ga svrstati u klasični 4-4-2, ne sa neobičnostima u veznom redu i prije svega poziciji koju je igrao Vedad ibišević. U svakom slučaju, Papetov sistem se pokazao efikasnim protiv slabijih protivnika – izuzev Grčke – dok je u prijateljskim utakmicama, pogotovo posljednje dvije, na površinu isplivalo mnogo problema. Generalni zaključak nakon Egipta je mogao biti jednostavan – igra iz kvalifikacija je pročitana. Sam Sušić je naglasio da će vrlo vjerovatno “neke utakmice igrati sa jednim napadačem”, što bi moglo značiti da je selektor na pragu svojevrsne pragmatičnosti, bez koje – za male reperezentacije poput naše – nema rezultata.
Međutim, šta s ovim timom može ponuditi Sušić? Činjenica da je na spisku samo dva napadača mnoge su natjerala na pitanje sprema li to Pape lažnu devetku, odnosno povukli usporedbe sa moćnom Španijom. Što je, budimo realni, suludo i pomisliti, s obzirom na profil igrača kojeg imamo u timu. Drugo rješenje koje se nameće, a kojeg je Sušić isprobavao i ranije, jeste u 4-2-3-1 formaciji, i vrlo je vjerovatno da će za njim i posegnuti. Ne bi to bio prvi put da nam taj sistem donese rezultat, međutim opet je profil igrača problem – među dvadeset i četiri fudbalera mi nemamo niti jednog klasičnog zadnjeg veznog.
Taj nedostatak dubine, odnosno disbalans kojeg imamo u timu, biće daleko najveći problem. Sušić je u dosadašnjem periodu na klupi reprezentacije išao principom “igramo svojim stilom”, a nametanje vlastitog stila u situaciji kada nemate igrače za to može se vratiti poput bumeranga. Logično, i ovaj, kao i svaki spisak od Muzurovićevog za Bolognu do danas, potvrđuje limitiran kvalitet kojeg fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ima na raspolaganju i pred tek sada Sušića čeka pravi zadatak – da «24 najbolja igrača koje BiH» pretvori u pobjednički tim.
GOLMAN
Apsolutno je jasno da je neprikosnoveni broj 1 Asmir Begović. Pape je uvrstio i Jasmina Fejzića i Asmira Avdukića, ali jasno da je bilo ko drugi bio na popisu da bi u Brazil išao da bi zagrijavao Begovića. Ipak, ostaje činjenica da će iskustvo kao treći golman skupljati 32-godišnjak, umjesto da je to neko mnogo mlađi, kojemu će to iskustvo biti više od prilike za putopis.
ODBRANA
Nakrcan je Papetov spisak stoperima, nabrojali smo ih šest, a praznih mjesta u timu gotovo da nema. Emir Spahić će ekipu izvesti na teren Marakane i njegov dres je odavno zauzet, a kako stvari sada stoje, s njim u paru zaigrati će Ermin Bičakčić. Ostali? Ognjen Vranješ je tu jer može igrati i na desnom beku, gdje u suštini imamo najviše problema. Slično je sa Zukanovićem, koji može biti alternativa na lijevoj strani. Selektor je procjenio da je Toni Šunjić u ovom trenutku bolji izbor od Borisa Pandže, ali teško da se može nadati minutama u Brazilu. Da, i Muhamed Bešić je prirodno stoper, koji u Mađarskoj igra na desnom beku, ali smo ga silom prilika gurnuli u sredinu.
Iz sredine smo zato vratili Avdiju Vršajevića, koji je selektorova prva alternativa za Mensura Mujdžu. Bude li Freiburgov defanzivac spreman, on će sigurno na desni bok, dok je prvi izbor za lijevu stranu Sead Kolašinac. Dakle, zadnja četiri, kako sada stvari izgledaju, biće bundesligaška.
SREDINA
Daleko najvažnije pitanje pred Svjetsko prvenstvo jeste – ko će igrati zadnjeg veznog. Elvir Rahimić se (prinudno) oprostio i tu više nemamo igrača kojemu je to prirodna pozicija. U formaciji sa dva zadnja veznja, za koju mi gatamo da će biti selektorov izbor, Pape je obično kopirao pariški recept i pored destruktivca instalirao Harisa Medunjanina. Međutim, ko će biti destruktivac? Muhamed Bešić je jedno rješenje, međutim radi se o jako mladom i nedovoljno provjerenom igraču (na ovoj poziciji!) i pitanje je ima li Sušić hrabrosti gurnuti ga u vatru. Jedno od rješenja je i Sejad Salihović, koji je ustvari taj posao trebao raditi protiv Egipta – valjda – ali očito da to nije funkcionisalo dobro. Ostale opcije? Ako bi Sušić improvizovao sa Salihovićem lijevo, onda bi možda Sead Kolašinac mogao biti isproban kao zadnji vezni. Naravno, ovo samo u slučaju da Pape to uradi u dvije utakmice američke turneje! Ovo sigurno može odigrati Anel Hadžić, ali znamo da ne može Tino-Sven Sušić koji nema sposobnost da odradi defanzivne zadatke.
I trojica ispred su ustvari enigma. Miralem Pjanić mora unutra, to je jasno, no pitanje koje visi još od Blaževića stoji – mogu li on i Misimović igrati zajedno. U slučaju da je Zvjezdan na terenu, onda se Miralema pomiče desno, djelimično mu se oduzima lopta, te gubi defanzivac na toj strani, jer Mire nije igrač koji će trčati za druge. Doduše, lijevo bi trebalo da je mjesto rezervisano za Lulića, koji je kroz kvalifiakcije navikao da misli i na defanzivu, ali je u stanju biti latentna opasnost u napadu. Odluči li se za Misimovića, sastav je jasan. Međutim, ostane li Misimović na klupi, onda ostaje pitanje ko će desno? Često su selektori tamo gurali Vedada Ibiševića, koji se i pored silne borbenosti nikada nije snalazio. Jednostavno, čovjek je napadač. Možda je rješenje Izet Hajrović, ali brine činjenica da turski šampionat češće posmatra sa tribina, nego sa terena. Poznavajući Sušićevu sklonost ziheraštvu, vjerovatno je da će Misimović startati, Pjanić igrati desno, a zadnjeg veznog odrađivati Salihović.
NAPAD
Ovdje apsolutno nema dileme. Edin Džeko je igrač koji je uvijek tu kada ga trebate. Najbolje se osjeća kada je prvi izbor, kada je sam u vrhu napada i kada iza leđa ima ljude koji su ga u stanju filovati loptama. Kad je BiH u posjedu lopte, apsolutno svakome može nauditi, bez obzira na ime i odbranu; problem je tranzicija u odbranu, a ona se rješava, opet se vraćamo, na zadnjem veznom.
KLUPA
Jedan od problema naše reprezentacije kroz godine je i trpanje imena u tim. Nerijetko su selektori improvizovali kako bi ugurali sve zvijezde u startnih jedanaest, a to u modernom fudbalu ne može biti dobro. Potpuno se zanemaruje činjenica da je jako važno i na klupi imati rješenje – svaka čast Edinu Višći, Vršajeviću ili Ibričiću, ali to nisu igrači koji će ulaskom podići igru naše reprezentacije na viši nivo. Ostavljanje Misimovića, Ibiševića ili Salihovića na klupi nije nikakva degradacija, štaviše, može biti sjajan taktički potez koji na kraju može presuditi utakmicu kada se ona lomi. Klupa nikog ne smije da žulja. Što se ostalih imena tiče, jasno da velika većina na SP ide čisto da bi sparingovali na trenizima, a to su većinom oni oko kojih se posljednjih dana lome koplja. Ovo je tim koji ovisi o 13-14 igrača i to oni koji će eventualnim rezultatom donijeti Papetu slavu i pretvoriti ga u heroja. Ostali će tek biti još jedno oružje u prepucavanju krenuli kola nizbrdo.
