“Ja nemam opravdanja za ovaj poraz, a ne znam ni koji je razlog. Po meni je razlog što je većina naših igrača podbacila. Upozoravao sam igrače i nakon utakmice u Tuzli i desilo se ono čega smo se pribojavali.”
Tako je govorio selektor našeg nacionalnog tima nakon poraza od Kipra u Zenici u prvom kolu kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo u Francuskoj. Najtežeg poraza naše reprezentacije, poraza od 140. reprezentacije svijeta.
Priznao je Sušić na press konferenciji da snosi najveću odgovornost za poraz od reprezentacije koja je posljednji put pogodak postigla u februaru 2013. godine. Kiprani se vjerovatno ni sami ne sjećaju kada su nekome postigli dva gola. Bilo je to u augustu mjesecu 2011. godine, a u Nikoziji je u prijateljskom susretu poražena Moldavija rezultatom 3:2.
Sinoć je Begović morao dva puta po loptu u našu mrežu, a Kiprani su mogli postići i još koji pogodak na Bilinom polju. Srećom sinoćnji protivnik nije bila reprezentacija iz samog vrha evropskog reprezentativnog fudbala. Da smo kojim slučajem igrali sa Belgijom, danas bi možda pričali i o najuvjerljivijem porazu našeg nacionalnog tima na domaćem terenu. Ozbiljan je to alarm za selektora Sušića, posebno ako imamo u vidu da će Belgijanci u Zenici gostovati za mjesec dana. Sa ovakvom igrom poraz je neminovan, a Sušić će biti zadovoljan sa što manje primljenih golova.
Propuh po bokovima mogao bi završiti katastrofalno
Propuh u zadnjoj liniji jasan je znak za Sušića da su promjene neophodne. Naši štoperi stajali su preširoko, prije svega jer su morali zatvarati bokove po kojima je često bio propuh. Jednu takvu situaciju iskoristio je Christophi i donio Kipru sva tri boda. Senad Lulić i Avdija Vršajević sinoć nisu napravili mnogo u fazi napada, dok su u defanzivi bili praktično beskorisni. Sama pomisao da ćemo za mjesec dana izaći na megdan brzim krilima Belgije i Velsa ulijeva strah u kosti. Teško je i zamisliti da Lulić i Vršajević mogu zaustaviti Garetha Balea ili Edena Hazarda.
Bez pravog kreativca na sredini terena
Odlaskom Zvjezdana Misimovića iz reprezentacije Bosna i Hercegovina je izgubila mnogo. Kreativac na sredini terena koji svojim loptama pronalazi Džeku i Ibiševića u izglednim gol prilikama, fudbaler koji jednim potezom može napraviti višak i unijeti pometnju u zadnju liniju svake reprezentacije. Mnogo smo izgubili i na Sušiću je bilo da pronađe zamjenu.
Imali smo igrača poteza među 23 igrača i sinoć, ali je na našu žalost priliku dobio tek u drugom poluvremenu. Haris Medunjanin je odlaskom Misimovića iz reprezentacije bez ikakve dvojbe postao igrač sa najboljom tehnikom, igrač koji svojim potezom može napraviti višak, “sakriti” loptu od protivnika i “ni iz čega, napraviti nešto”. Sinoć je morao biti u prvih 11.
Loša selekcija selektora Sušića
“Vjerujte nisam ni imao neko drugo rješenje. Kada sam ubacio Medunjanina i Hajrovića mi smo praktično igrali sa tri napadača. Hajrović, Džeko i Ibišević su napadači. Tu je Pjanić, tu je Medunjanin, ofanzivni vezni igrači i nije moglo više. Nisam mogao sa osam napadača da igram,” rekao je Sušić.
Ostali smo uskraćeni za treću izmjenu, a Sušić je priznao kako rješenja na klupi nije imao. Priznao je tako selektor da je napravio lošu selekciju igrača za utakmicu sa Kiprom. Da li je to najbolje što imamo? Neki će reći da jeste, a drugi će vam predočiti spisak igrača koje je Pape morao uvrstiti u selekciju.
Bez trećeg napadača u kvalifikacije
Trećeg napadača reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć nije imala. Uzalud Sušić bh. fudbalskoj javnosti ponavlja kako su Hajrović i Višća napadači, realnost je ipak nešto drugačija. Evidentno je i da nam nedostaje pravih napadača, ali prilika se nekima morala pružiti. Nikada nismo bili selektori, stoga ćemo navesti samo jedan primjer, kao dokaz da je Sušić itekako mogao pojačati konkurenciju u vrhu napada.
Tu je u prvom redu napadač Teplica, Aidin Mahmutović. Prošle sezone ubjedljivo je vodio na listi najboljih strijelaca češke Synot lige, sve do povrede križnih ligamenata, zbog koje je morao završiti sezonu nakon samo 12 odigranih utakmica, sa deset golova na svom kontu.
Vratio se u novoj sezoni i dva puta u šest susreta matirao protivničkog golmana, ali i dalje nije u planovima selektora Sušića i pored činjenice da nam hronično nedostaju napadači. Sušić ne vjeruje igračima iz češke Synot lige, iako je reprezentacija ove zemlje na krilima igrača upravo iz te lige sinoć slavila protiv Holandije. Golove su postigli fudbaler Sparte, odnosno Viktorije iz Plzena, Dočkal i Pilar.
Sušić možda i nije fan Aidina Mahmutovića, selektorova je uvijek zadnja, ali Pape će onda morati pronaći neko drugo rješenje u samom vrhu napada. Džeko i Ibišević ne smiju biti naši jedini napadači. Ništa još nije izgubljeno, ali pred Sušićem je mnogo posla, a malo vremena. Vels i Belgija već su “pred vratima”.
Sušićevi dvostruki aršini
Selektor Sušić morat će posložiti stvari u načinu selekcije fudbalera u nacionalni tim. Kontradiktornim izjavama doveo se u nezavidan položaj. Muslimovića je svojevremeno “precrtao” samo zbog činjenice da igra u kineskoj ligi, ali je nakon dolaska u isti klub poziv uvijek dobijao Zvjezdan Misimović.
Češku i Poljsku je otpisao jer su po njemu nedovoljno kvalitetne lige, a sinoć smo u prvih 11 imali dva igrača iz jedne prosječne ekipe iz 1. HNL-a. Čast Hajduku na bogatoj klupskoj historiji, stvarnost je danas nešto drugačija. Hajduk je daleko iza Dinama i Rijeke.
Neshvatljivo je da su fudbaleri Hajduka dobili priliku prije fudbalera koji svoj hljeb zarađuju redovnim nastupima u Bundesligi. Opet kažemo odluka je to selektora i on je taj koji vuče konce, ali mora biti spreman da objasni svoje nelogične odluke kada kola krenu nizbrdo.
