Totti: Moja uloga u osvajanju naslova svjetskog prvaka 2006.

Francesco Totti vjeruje da Italija ne bi postigla uspjeh na Svjetskom prvenstvu 2006. godine bez njegovog doprinosa kao igrača. Proslavljeni Rimljanin je, u razgovoru povodom svog 50. rođendana, spomenuo kako je usprkos ozljedi bio ključan za tim tijekom turnira. Raspravljao je i o svojim najboljim godinama u karijeri te specifičnom stilu vođenja ekipe.

Iako je u Rimu iznimno cijenjen zbog vjernosti klubu, smatra da mu je tek osvajanje svjetskog naslova 2006. donijelo priznanje na globalnoj razini. U intervjuu za Corriere dello Sport, prisjetio se turnira održanog u Njemačkoj i priznao da je osvajanje trofeja promijenilo njegovu ostavštinu, pretvarajući ga iz lokalnog heroja u svjetsku nogometnu legendu.

Totti je uvjeren kako je njegova uloga u timu Marcella Lippija bila ključna za konačan uspjeh. U razgovoru je dao i šaljivu opasku na račun talijanske reprezentacije. “Da nisam igrao, ne bi ga osvojili”, rekao je.

“To prvenstvo donijelo mi je značaj i izvan Rima. Da sam osvojio samo jedan Scudetto, dva kupa i dva superkupa, ostao bih poznat isključivo unutar gradskih granica. Osvajanjem naslova svjetskog prvaka, iako sam igrao na 40 posto svojih mogućnosti, dao sam znatan doprinos. Rijetko tko osvaja Svjetsko prvenstvo.”

Njegove tvrdnje o igri na samo 40 posto kapaciteta nisu pretjerane. U veljači 2006., Totti je zadobio prijelom lijevog gležnja, što je zahtijevalo hitnu operaciju. Oporavak je bio izazovan kako bi se pripremio za turnir. Unatoč nedostatku natjecateljskog ritma, bio je starter u šest od sedam utakmica Talijana.

Na turniru je postigao jedan pogodak i zabilježio četiri asistencije, postavši najbolji asistent natjecanja. Ovaj period poklapao se s njegovim osjećajem osobnog vrhunca. “Između 2001. i 2008., osjećao sam se izvrsno”, istaknuo je. “Bilo mi je gotovo neugodno koliko sam se moćno osjećao.”

Unatoč očitom talentu, Totti je često bio kritiziran zbog nedostatka vodstva u svlačionici. Na pitanje o toj reputaciji, nije se branio. “Uvijek sam smatrao da je teren jedina prava mjera”, rekao je. “Izvan njega svi znaju pričati. Pitali bi me: ‘Zašto ne kažeš nešto momčadi prije utakmice?’ Ali ja moram izaći i igrati nogomet, moram uživati. Nikada nisam osjećao napetost prije utakmice.”