Nedugo nakon što je javnost saznala da je novi izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine postao Mehmed Baždarević oglasio se i „svakom loncu poklopac“, Miroslav Ćiro Blažević. Baždarevića je u svom živopisnom stilu nazvao „običnim tračerom“, a ljude iz nogometnog saveza BiH „običnim papcima“. Blažević je staro zlopamtilo i nije zaboravio Baždarevićevu izjavu u kojoj je ovaj rekao da Ćirine trenerske metode imaju rok trajanja kao jogurt, točnije da atmosfera koju Ćiro stvori u svojim momčadima traje najdulje tjedan dana.
Baždarević je, dakle, već na početku mandata dobio jednog vrlo neugodnog oponenta, iako, poznavajući Ćirinu vjerodostojnost, ako Baždarević počne nizati uspjehe s bosanskoherecgovačkom momčadi, za vjerovati je da će Blažević biti prvi koji će ga proglasiti trenerskim genijem.
Sam protiv kineske armije
Bilo kako bilo, moguće da su ljudi iz nogometnog saveza BiH papci, ali pravi papci su opet ispali oni koji navijaju i prate izabranu vrstu Bosne i Hercegovine. Halilhodžić, Bajević, Magath, Prosinečki ispali su na koncu tek dude varalice. Sarajevska čaršija se još jednom našalila s naivčinama. Tek kad sam saznao da je Baždarević proglašen novim izbornikom shvatio sam da je to bilo bjelodano već par tjedana. Od svih kandidata za izbornika jedino je on u posljednjih par tjedana bio redoviti gost raznoraznih sportskih i koktel emisija u kojima je govorio kako se ne želi nametati preko medija.
Mehmed Meša Baždarević je bio veliko igračko ime. Mnogi su skloni govoriti da je na Mundijalu u Italiji upravo on bio karika koja je nedostajala jugoslavenskoj reprezentaciji. U to vrijeme Baždarević je bio igrač, kako je to rekao Amar Osim, s najvećim mudima u Europi. Tko god se sjeća tog perioda složit će se s ovom Osimovom konstatacijom.
Bio je Meša u svoje vrijeme spreman „sam udariti na kinesku armiju“. Imao je veliki radijus kretanja, orao je i radio na sredini terena, a i znao je baratati s loptom. Isto tako, imao je i pomalo neobuzdan kavanski mentalitet, koji je krasio mnoge jugoslavenske igrače, pa je pljunuvši sudiju u jednoj nebitnoj utakmici sam sebe diskvalificirao s Mundijala u Italiji pa je Osim stariji cijeli Mundijal morao krpati njegovo mjesto ozljeđenim Katanecom i Brnovićem. A Meša je tad bio na vrhuncu. Katanec je dao koliko je mogao, Brnović je izbrisao Maradonu s terena, ali s Baždarevićem bi igra Jugoslavije imala sasvim drugu dimenziju.
Nakon što je završio igračku karijeru u kojoj je bio i kapetan BH tima Baždarević se posvetio trenerskom poslu. Najviše je radio tamo gdje je i proveo dobar dio svoje igračke karijere, u Francuskoj i to bi bila sjajna trenerska referenca da Bažadarević uglavnom nije vodio klubove u drugoj francuskoj ligi.
Najveće uspjehe je postigao uvodeći Istres i Grenoble u League 1. Bio je proglašavan i najboljim trenerom druge francuske lige. No, to sve nije dovoljno da začepi usta onima koji su sa skepsom dočekali njegovo ustoličenje na izborničku funkciju.
Drugi kandidati su imali neusporedivo bolje reference. Amar Osim je najbolji trener poslijeratne Bosne i Hercegovine, a Milovana Rajevca je najtoplije preporučivao Mundijal 2010. godine na kojem je vodio sjajnu momčad Gane. Igora Štimca niti jednog trenutka nisam doživio kao ozbiljnog kandidata. Baka je, čini se, tu bio samo pro forme.
Ako ćemo iskreno, u ovom trenutku, najbitnija referenca za izbornika bi bila njegova karizma, a od svih pobrojanih Baždarević je ima ponajmanje. Ono što ga je krasilo kao igrača Baždareviće trener nema. A netko nužno mora razdrmati momčad i dati joj, prije svega, energetski impuls.
No, može biti da je Meša prijelazno rješenje, tko zna kakvo kusuranje između nogometnih mešetara, možda je čak i dugoročan izbor sarajevskog nogometnog foruma, koji na klupi reprezentacije želi imati svog čovjeka, jer mu zbog naslijeđa koje mu je ostavio Sušić nitko neće moći zamjeriti ako se ne plasira na Euro u Francuskoj.
Nedostatak karaktera
Već na startu Baždareviću možemo zamjeriti nedostatak karaktera, a nije li upravo karakter nužan kako bismo probali učiniti nemoguće? Svi dobro znamo zbog čega na izborničku funkciju nije došao Vahid Halilhodžić. Ista je stvar vjerojatno diskvalificirala i Magatha, moguće i Rajevca.
Nijedan ozbiljan trener, naime, neće dozvoliti da mu se itko miješa u izbor najbližih suradnika. Pristajući na to Baždarević je napravio upravo onu vrstu kompromisa na kakvu nije trebao niti smio pristati. Iskreno, meni je to dovoljno da Baždarevićevu misiju već sada stavimo pod veliki znak pitanja. Već na prvom koraku Baždarević je pao na testu karaktera.
Ali, s njim moramo i idemo dalje. Možemo se samo nadati da će ispuniti obećanje i krenuti u potragu za igračima diljem Europe, da će pratiti BH ligu i izvan Kantona Sarajevo te da u njegovim izborima neće biti trgovačkog pristupa. Nadajmo se da neće imati niti Sušićev jalijaški odnos spram medija.
Ništa nama, naime, ne preostaje nego da se nadamo da će sve bit u najboljem redu. Dojma sam da baš nitko u javnosti nije s potpunim oduševljenjem dočekao Mešu Baždarevića. Nema nam, kako rekoh, druge: očekujmo najgore, nadajmo se najboljem. Nitko ne bi bio sretniji od mene kad bi za par mjeseci vidio Ćiru Blaževića kako kleči i Baždarevića naziva trenerskim genijem.
