Mirza Teletović, kapiten košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, igra svoju već treću sezonu u NBA ligi, prema statistici i najbolju od dolaska u Sjedinjene Američke Države.
U intervjuu za “Dnevni avaz” 29-godišnji Jablaničanin govori o svojim i igrama svog tima Brooklyn Netsa, ambicijama u sezoni, reprezentativnim planovima, ali i o prinovama u porodici, životu u Njujorku…
Prvo pitanje bilo je upravo u vezi sa Mirzinim individualnim učinkom, odnosno brojkama karijere u najjačoj svjetskoj ligi, kao i o tome mogu li one biti još bolje.
– Mogu još više i bolje. Nemam rezerve, jer kada sam na terenu, onda dajem sve od sebe za ekipu. Najmanje me interesira lična statistika, što se može i vidjeti u nekim utakmicama, koje završim bez poena. Bitno mi je da ekipa pobijedi, a ne koliko ću ja postići koševa – kaže Teletović.
Treća sezona u Netsima i već četvrti trener. Kako je sarađivati s Lajonelom Holinsom (Lionel Hollinsom), šta je donio novo u odnosu na svoje prethodnike, kakva su njegova očekivanja kad ste Vi u pitanju?
– Teško je kada se treneri mijenjaju, jer se, zajedno s njima, mijenja i sistem igre. Treba se naviknuti ponovo na nove akcije, novi sistem, nove navike i skontati šta trener, zapravo, želi. Prođe vremena i nije nimalo dobro kada se treneri često mijenjaju.
Inače, nisam pobornik česte promjene trenera, ali ne odlučujem o tome. Holins je odličan i iskusan trener s obzirom na to da je u NBA već dugi niz godina. Ima neke svoje vizije, a jedna od njih je da ekipa pobjeđuje odbranom.
U najavi sezone rekli ste nam da su ambicije Netsa boriti se za šampionsku titulu. No, sezona nije počela onako kako se očekivalo, više je poraza nego pobjeda, šta je razlog? Mogu li Netsi napraviti “preokret” sličan prošlosezonskom, kada ste regularni dio ipak okončali sa pozitivnim omjerom? Jesu li ciljevi korigirani ili i dalje ostaju najviši?
– Odgovor na ovo pitanje krije se u prethodnom odgovoru. Sve je novo i trebalo je vremena da se sve to posloži. Sada igramo sve bolje i ciljevi se nisu promijenili. Želimo prsten i, da nije tako, ne bih ni igrao košarku.
Na kraju sezone postat ćete, kako to Amerikanci kažu, slobodni agent? U julu 2015. istječe Vaš ugovor s Netsima, je li bilo pregovora o produžavanju saradnje? Možete li se zamisliti u nekom drugom NBA klubu, postoji li opcija povratka u Evropu?
– Vidjet ćemo šta budućnost donosi, ali sada sam fokusiran na trenutnu situaciju.
Nedostaje li Vam Pol Pirs (Paul Pierce), pojedini američki mediji pišu da je njegov odlazak veliki hendikep?
– Pol je sjajan igrač i čovjek i naravno da nam nedostaje. Davao je mnogo ekipi, ali mislim da imamo igrače koji ga mogu zamijeniti.
Kako na Vaš tim utječu kalkulacije o mogućim trejdovima, čak i vodećih igrača?
– Trejdovi su priče, špekulacije i čisto sumnjam da se ijedan igrač obazire na njih. Navikli smo da se stalno o tome govori tako da se i ne obaziremo na to.
S obzirom na to da je ovo novogodišnji intervju, red je pitati po čemu ćete pamtiti 2014., ali i šta želite u 2015. godini?
– Pamtit ću je po rođenju blizanaca (supruga Maja je u aprilu rodila dječaka i djevojčicu, op. a.), jer mi je porodica uvijek na prvom mjestu. Svim građanima Bosne i Hercegovine poželio bih mnogo zdravlja i sreće u 2015. i da nam svima zajedno bude još ljepša nego prethodna.
Nova godina donosi i naš novi nastup na Eurobasketu, što ponovo povlači pitanje imamo li napokon generaciju koja može napraviti ono što nam je uspjelo još samo 1993., na debitantskom učešću na Evropskom prvenstvu? Možemo li napokon u taj drugi krug?
– Želja svih nas je drugi krug. Ponovo imamo tešku grupu (Francuska, Rusija, Izrael, Poljska, Finska, op. a.), ali treba se boriti dok god postoji šansa.
Prvi put imamo dvojicu reprezentativaca u NBA ligi. Jeste li u kontaktu s Jusufom Nurkićem, u kakvim ste odnosima, savjetujete li ga s obzirom na to da ste i stariji i da Vam je ovo već treća, a njemu tek prva sezona u NBA?
– S Jusufom se čujem 2-3 puta mjesečno. U kontaktu smo i razgovaramo. On je ekstra momak i nemam nekih posebnih savjeta za njega. U dobroj je ekipi (Denver nagetsi, op. a.), s dobrim saigračima i sve što treba je vjerovati u sebe i biti strpljiv.
Mnoge poznate američke zvijezde, prije svih filmske i muzičke, dolaze na Vaše utakmice. Jeste li imali priliku upoznati nekoga od njih?
– Upoznao sam nekolicinu, ali zaista se ne sjećam koga tačno. Ne trošim vrijeme i pažnju na zvijezde koje sjede na tribinama. Fokus mi je na terenu.
Kako je živjeti u Americi izvan parketa. Je li to mjesto koje bi moglo postati Vaš stalni dom?
– Teško. Ja sam u srcu zaljubljen u svoju Jablanicu. U Njujorku ima zanimljivih stvari, prelijep je, ali ga nikada ne bih mogao izabrati za svoj dom. Kod mene je Bosna i Hercegovina na prvom mjestu pa onda sve ostalo.
