Bilo je svega. Utakmica previše i za stroj, a kamoli čovjeka, čak 61. Golova sasvim dovoljno, 25, ali i jedan čije je nepravedno poništenje bacilo Bosnu i Hercegovinu u očaj. Bilo je ozljeda, lijepih, ali i ružnih trenutaka, ali naš najbolji fudbaler i najslavniji ambasador Bosne i Hercegovine u svijetu Edin Džeko 2014. godinu pamtit će više po onome što vrijedi pamtiti nego po onome što bi volio zaboraviti.
U ekskluzivnom novogodišnjem intervjuu za “Dnevni avaz”, kapiten nogometne reprezentacije naše zemlje opisao je sve ono što je proživljavao tokom proteklih 12 mjeseci i podijelio s našim čitaocima emocije.
Općenito, kako biste ocijenili 2014. godinu na fudbalskom planu?
– Ako uzmemo u obzir da smo u 2014. godini igrali na Svjetskom prvenstvu te da sam osvojio novi naslov prvaka Engleske s Mančester sitijem, kao i Kapital kup, godina je bila veoma uspješna. Donekle su je pokvarili loš start u kvalifikacijama i dvije povrede, ali sigurno je da je 2014. jedna od najuspješnijih sezona u mojoj karijeri.
A na privatnom planu?
– Što se tiče privatnog života, njime sam veoma zadovoljan.
Godinu iza nas obilježio je historijski nastup reprezentacije na Mundijalu. Kako iz današnje perspektive gledate na ljeto u Brazilu i sve dobro i loše što se tada dešavalo?
– Mnogi ljudi zaboravljaju da je to bio naš prvi i historijski plasman na neko veliko takmičenje i naravno da imam lijepe uspomene. Ipak smo igrali na najvećoj svjetskoj smotri nogometa i ostavili smo solidan dojam. Ostaje žal u utakmici protiv Nigerije, jer je sudija poništio moj regularan pogodak. Ko zna šta bi se dešavalo da je taj gol priznat, a na kraju krajeva, dobili smo neku satisfakciju u njegovom priznanju da je pogriješio. Ali, najbolje bi bilo da nije, jer sam imao osjećaj da možemo još više na SP-u.
Šta se desilo pa je reprezentacija BiH, koja je u kvalifikacijama za SP 2014. mljela sve pred sobom, doživjela takav pad u dosta kratkom periodu i ugrozila plasman na Euro 2016?
– Naša želja ostala je ista, a pristup još i jači. Ali, čini mi se da smo izgubili onaj pobjednički mentalitet te da nas je prestala pratiti i sreća, koju smo imali dobrim dijelom kvalifikacija. Izgubili smo i tri vrlo bitna igrača, jer sa Senijadom Ibričićem, Emirom Spahićem i Zvjezdanom Misimovićem imali smo iskustvo. Njihovo neigranje se osjeti. Uz to, nadovezale su se i povrede, kao i nepotrebno loša atmosfera oko reprezentacije, pogotovo od medija i, jednostavno, sve se poklopilo protiv nas. Ipak, vjerujem da se možemo vratiti na pobjednički kolosijek, jer ova ekipa ima kvalitet i snagu.
Koliko je za sve to kriv bivši selektor Safet Sušić, a koliko vi igrači?
– Kada krene loše, naravno da je selektor prvi na udaru, a poslije toga i fudbaleri. Svi snosimo dobar dio krivice, s tim što moram napomenuti kako se, zaista, nadam da ćemo se na kraju, ipak, naći u Francuskoj. To je moj veliki san i izazov za sve nas. Dat ćemo sve od sebe da popravimo loš početak kvalifikacija.
U 2015. godinu ulazimo s novim selektorom. Šta očekujete od Mehmeda Baždarevića?
– Kratko sam razgovarao sa selektorom, a konkretnije ćemo pričati kada se vidimo. Nadam se da nas očekuje mnogo lijepih zajedničkih trenutaka u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
U Manchester Cityju očito ste sretni. Možete li gledati toliko dugoročno da već počnete razmišljati o eventualnoj promjeni sredine?
– Uživam u Mančesteru. Nedavno sam produžio ugovor i trenutno zaista ne razmišljam o promjeni sredine. Lijepo mi je, igram, cijene me i praktično sam već domaći igrač. Mančester siti u ovom trenutku jedan je od najboljih klubova na svijetu i nemam namjeru mijenjati sredinu, pogotovo ne sada kada sam shvatio koliko sam mu bitan. Imam sjajan odnos s navijačima, saigračima i trenerom i zaista je bespredmetno pričati o promjeni sredine u ovom trenutku.
Koji biste trenutak iz 2014. godine voljeli promijeniti?
– Da pomoćni sudija nije podigao zastavicu u utakmici protiv Nigerije.
Koji trenuci iz 2014. će Vam ostati u vječnom sjećanju kao najljepši, odnosno najružniji?
– Najljepši trenutak je onaj kada smo izašli na Marakanu i s rukama na srcima slušali himnu Bosne i Hercegovine. To nikada neću zaboraviti. Bio sam ponosan na sebe, svoje saigrače, porodicu, navijače… na sve. Kroz glavu su mi prošli svi trenuci koje sam doživio od početka karijere. Rat, treniranje na šljaci, Željo, Teplice, Volfsburg, kvalifikacije… sve. I osjećao sam se nevjerovatno ponosno. Za takve trenutke se živi.
Kako vidite sebe u 2015. godini?
– Nadam se da ću ostati zdrav i da ćemo uspjeti odbraniti naslov prvaka Engleske, kao i to da ćemo uspjeti dobiti sve protivnike u kvalifikacijama i plasirati se na Euro.
A gdje se vidite za deset godina, kada se na kopačkama već bude nakupila prašina?
– Sa svojim najbližima, naravno.
Ove godine, čini se, imali ste više problema s povredama nego ranije. Zbog čega?
– Skoro nikada nisam bio povrijeđen. Ali, u 2014. sam odigrao veliki broj utakmica, a imao sam vrlo malo odmora, s obzirom na to da smo se pripremali za Svjetsko prvenstvo. Vjerovatno je organizam zasićen i desilo se to što se desilo. Ako se tijelo dovoljno ne odmori, onda ono šalje upozorenja. Tako je vjerovatno moralo biti, ali hvala Bogu da nije ništa strašno. Nisam navikao biti povrijeđen i teško podnosim neigranje, ali to je sastavni dio fudbala. Trudim se da se vratim što bolji i jači, a vjerujem da ću u tome i uspjeti.
Iza sebe imate titule prvaka Engleske i Njemačke i nastup na Svjetskom prvenstvu. Dotakli ste sami vrh svjetskog fudbala. Šta Vas vodi dalje i gdje pronalazite nove motive i ciljeve?
– Svakim novim danom imam motiv više. Svaka nova titula i novi uspjeh, tjeraju me da budem što bolji i da želim još više. Toliko je toga što još nisam osvojio, toliko je planova ispred mene, a tek sam dohvatio djelić onoga što želim. Ali, najbitnije je da me zdravlje posluži, a bit će trofeja.
San mi je da odemo na Evropsko prvenstvo i prođemo grupnu fazu. San mi je predvoditi reprezentaciju do samog vrha, a volio bih i osvojiti Ligu prvaka. Svake godine napredujemo i vjerujem da će doći vrijeme kada će i to biti ostvarivo. Želim da najbolje utakmice karijere odigram tek sada.
Svako ko je imalo pratio Edina Džeku kroz karijeru, shvata značaj koji je za Vas imao Zvjezdan Misimović, i u Wolfsburgu i u reprezentaciji BiH. Koliko Vam nedostaje u igri i mislite li da se ipak prerano oprostio od državnog dresa?
– Mislim da jeste. Splet okolnosti bio je takav da je Misimović odlučio reći zbogom. Vidim da se spominje mogućnost njegovog povratka u reprezentaciju i volio bih da se predomisli i vrati, jer sam uvjeren da može još pomoći ekipi. Svaki kvalitetan igrač je dobrodošao, a pogotovo kada je riječ o fudbaleru kakav je Zvjezdan.
Zbog gustog rasporeda, fudbaleri u Engleskoj nemaju priliku mnogo slaviti. Gdje i kako ćete dočekati Novu godinu?
– U Mančesteru. Kada otkuca ponoć u Engleskoj, u mojoj BiH već će biti Nova godina. Čut ću se s roditeljima, razmijeniti čestitke i u krpe, jer ću rano ujutro vjerovatno morati na trening.
