Jedan je nekoć zamalo dobio metak u čelo, drugi želi ispuniti želju pokojnog oca, treći je bio pod prismotrom policije zbog fizičkog napada. Sada su vodeći strijelci Premiershipa. Upoznajte Odiona Ighala, Riyada Mahreza i Jamiea Vardyja.
[ads1]
Proteklu subotu mnogi će pamtiti po prvoj pobjedi Jurgena Kloppa na klupi Liverpoola, pogotovo zbog toga što je ona upisana na Stamford Bridgeu, protiv Josea Mourinha i njegovog posrnulog Chelseaja.
Međutim, subotnjih sedam utakmica 11. kola Premiershipa ostat će upečatljivi i po još jednoj činjenici. Trenutni redoslijed najboljih strijelaca najvećeg ranga engleskog fudbala izgleda ovako: Jamie Vardy je prvi sa 11 pogodaka iz 11 utakmica, a sa po sedam pogodaka slijede ga njegov saigrač Riyad Mahrez i napadač Watforda Odion Ighalo. Ovo je priča o njima.
Ighalo odrastao u getu
Napadač Odion Ighalo je odrastao u getu Ajegunle, jednom od naopasnijih i najsiromašnijih četvrti Lagosa, najvećeg grada Nigerije. Nedostatak električne energije, neuredne kuće, katastrofalni putevi, plastične boce i sve što dolikuje mjestu gdje odrastaju potencijalni kriminalci opis je Ighalovog djetinjstva.
Iako je od malena pokazivao talent za fudbalom, otac mu nije dopuštao da igra fudbal kako bi izbjegao eventualne probleme sa bandama. Pomoć mu je pružala majka. Od nje je dobio novac da kupi prve kopačke i da ode na trenirati sa Olodi Warriorsima.
Teren na kojem je trenirao fudbal bio je poznat kao Maracana stadion, a svoje mjesto na stadionu pronašli su i narkomani, kao i opasni pljačkaši sa pištoljima. Ighalo je tako jedne prilike jedva spasio živu glavu kada se desio revolveraški obračun policije i pljačkaša na stadionu.
Sunce je svanulo u 17. godini. Odlično je odigrao prijateljsku utakmicu za Warriorse protiv FC Julius Bergera koji se takmičio u najvećem rangu nigerijskog fudbala. Trener tog kluba Fatai Amoo je izrazio želju da ga dovede i od tog momenta Ighala su čekali samo bolji dani.
Godinu dana kasnije, na ljeto 2007. godine, domogao se Evrope zaigravši za norveški Lyn. Istina, ni tada nije bilo lako. Niske temperature i ne prijaju baš najbolje momcima iz Afrike, to i sami znate. Ali, znao je Ighalo da se takva prilika jednom u životu pruža. Sjetio se okruženja u kojem je odrastao, onih puteva, kuća bez struje, terena gdje se obračunava policija sa pljačkašima, izdržao je “minuse” u Norveškoj i nije pogriješio.
Uslijedio je odlazak u Udinese, ali i saznanje da za njega nema mjesta u prvom timu, pa je poslan u Granadu, tada španskog trećeligaša. Nakon sezone u Granadi, sezonu je proveo u Cesseni, pa se ponovo vratio u Granadu i svojim igrama privukao pažnju Watforda koji ga je prvo doveo na posudbu, pa onda i kupio.
https://www.youtube.com/watch?v=rzZb68xeyIM
Mahrez se želi odužiti ocu
Sa Watfordom je prošle sezone izborio plasman u Premiership, a Ighalo je postigao 20 golova u 35 nastupa. U ovoj sezoni u 11 utakmica upisao je sedam pogodaka i dvije asistencije. Jučer je bio heroj svog tima tako što je postigao oba pogotka protiv West Hama (2:0). Ighalo živi svoje snove i sada dolazi do izražaja jedna rečenica koju je ranije kazao. “Kada ste rođeni u poteškoćama i borbama geta, ne treba vam dodatna motivacija za uspjehom.”
Priča krilnog napadača Riyada Mahreza, 24-godišnjeg Alžirca, počinje ovako. Njegova porodica je, kao i mnoge afričke porodice, emigrirala u Francusku i on je rođen u Sarcellesu, predgrađu Parisa. Karakteristično za sva slična mjesta je to da imaju veliku populaciju imigranata, ali i male šanse za uspjehom.
Riyad se borio, a vjetar u leđa davao mu je otac Ahmed koji je želio da njegov sin uspije u fudbalu. Nažalost, sa 15 godina na leđima, Riyad je teret morao nositi sam, jer je zbog problema sa srcem njegov otac preminuo.
“Moj otac je uvijek bio uz mene i želio je da budem fudbaler. Gledao je moj svaki meč i savjetovao me. Mislim da je njegova smrt moj pravi početak. Od tada sam u svojoj glavi želio više”, riječi su Riyada Mahreza.
Porodica Mahrez nije živjela u neimaštini, ali daleko od toga da su bili imućni. Riyadov put ka uspjehu u fudbalu nije bio sjajan, kao što to obično i biva. Treneri u omladinskim kategorijama kluba u Sarcallesu nisu vidjeli veliki potencijal u njemu pošto su smatrali da nema fizičke predispozicije.
Boravak u manjim klubovima bez pretjeranih pravila i sa fizičkim nedostacima, Mahreza su tjerali da uči ono što mi na ovim prostorima volimo nazvati “vic” u igri. Driblinzi, kreativnost i nepredvidivi potezi sve više su postajale ključne osobine Riyada Mahreza.
Iako je bio ambiciozan nije žurio. Rano je dobio poziv Paris Saint-Germaina i Marseillea, ali se odlučio za mladi tim Le Havrea koji je igrao drugu ligu. Tamo je ubrzo zaigrao za prvi tim i navikavao se na odbrambeni stil igre protivničkih ekipa.
Nakon tri i po godine u Le Havreu, Mahrez u januaru 2014. godine prelazi u Leicester koji se tada takmičio u Championshipu. Ranije su ga mnogi savjetovali da ne ide na Otok, da su tamo fizičke predispozicije presudne. Zbog toga se i on ustručavao, ali ipak je odlučio pokušati. Nakon što je počeo trenirati i igrati, shvatio je da nije bilo potrebe za ustručavanjem.
Od tog momenta sve je krenulo uzlaznom putanjom i to veoma brzo. Prošle godine je nastupio i na Svjetskom prvenstvu pod trenerskom palicom Vahida Halilhodžića za reprezentaciju Alžira. Nastupio je samo u prvoj utakmici protiv Belgije kada je bio u prvoj postavi. Alžirci su bili hit prvenstva i ispali su tek nakon produžetaka u osmini finala od osvajača Njemačke.
Pošto je Leicester u debitantskoj sezoni, odnosno polusezoni, Mahreza izborio plasman u Premiership, reprezentativac Alžira je prošle sezone igrao u najvećem rangu engleskog fudbala gdje je skupio 30 utakmica u kojima je postigao četiri gola i upisao tri asistencije.
Sva svjetla pozornice privukao je nastupima u ovoj sezoni kada je u prva tri kola postigao četiri pogotka, a u dosadašnjih 11 kola, postigao je sedam pogodaka i tome dodao četiri asistencije. Njegov Leicester je sada treći na tabeli i, uz West Ham, najveći su hit dosadašnjeg dijela prvenstva.
Filmska priča Jamiea Vardyja
Na tronu sjedi unikat. Zove se Jamie Vardy i ima 28 godina, a prije pet godina je igrao sedmi rang engleskog fudbala nastupajući za Halifax Town koji je osnovan 2008. godine. Koštao ih je cijelih 16 000 funti. No, Vardyjeva “nemoguća misija” nije počela tada.
Omaleni napadač je već kao tinejdžer doživio veliko razočarenje kada su mu u omladinskim kategorijama Sheffield Wednesdeya otprilike rekli ovako: “Prviše si nizak.” Klub kojeg je najviše volio dao mu je ispisnicu. To ga je slomilo, ali nije uništilo.
Umjesto da mu to bude posljednja poteškoća koju mora iskušati pred početak nečeg lijepog, Vardyju se desilo još nešto što ga je očeličilo. Imao je prijatelja koji je nosio aparat za uši. Kada su jedne prilike dva momka počela zadirkivati njegovog prijatelja, Vardy se obračunao sa njima i nije baš bio pažljiv. Rezultat je bila električna narukvica oko ruke koju mu je postavila policija. Tako su ga policajci pratili i stalno je bio pod nadzorom. Znalo se kada mora biti kući i koliko dugo smije boraviti na “svježem zraku”.
U takvim uslovima igrao je za Stocksbridge Park Steels. “Ako su gostujuće utakmice bile mnogo daleko, onda sam mogao igrati samo sat vremena, trčati nazad do auta i žuriti kući kako bi stigao na vrijeme zbog policije. To je trajalo šest mjeseci.” Dosadu zbog ograničenog boravka izvan kuće ubijao je gledanjem filmova.
A onaj moment kada su ga odbili u Sheffieldu bolio ga je još više, jer je u nešto više od mjesec dana nakon toga ubrzano porastao, skoro 20 centimetara. Međutim, sudbina je zapisala da ide težim putem.
Od fudbala nije mogao živjeti što je shvatljivo pošto je igrao u najnižim ligama gdje nema profesionalaca. Zbog toga je radio naporno za 30 funti sedmično. Tokom dana je pravio medicinska pomagala za invalide, a noću igrao fudbal.
Prelaskom u Halifax Town 2010. godine posvetio se samo fudbalu iako je imao nisku platu. Zbog kašnjenja na trening za kaznu je trčao nag i to u vrijeme zime. Godinu dana nakon Halifaxa prešao je u Feetwood za kojeg je postigao 34 pogotka u 40 utakmica igrajući u Konferenciji, petom rangu engleskog fudbala.
Zbog impresivnog učinka Leicester ga kupuje na ljeto 2012. godine i za njega daje milion funti čime Vardy postaje najskuplji igrač u historiji svih liga koje su ispod četvrtog ranga na piramidi engleskog fudbala (lige ispod Premiershipa, Championshipa, Prve lige i Druge lige).
Sa 16 golova u 41 utakmici za Leicester prije dvije sezone izborio je Premiership, a onda je u svom trećem nastupu u “ligi iz snova” u “meču snova” postigao pogodak i asistirao četiri u pobjedi Leicestera nad velikim Manchester Unitedom za kojeg su igrali Falcao, Van Persie, Di Maria i Rooney. Zvuči nevjerovatno.
Početkom juna je debitovao za reprezentaciju Engleske u remiju protiv Irske (0:0), a igrao je i protiv San Marina (6:0), Estonije (2:0) i Litvanije (3:0). U ovoj sezonije u 11 utakmica postigao je 11 golova u Premiershipu. Nije pogađao samo u 2. i 3. kolu, ali je u oba meča upisao po asistenciju. Jučer je povezao osam uzatopnih ligaških utakmica u kojima je postigao makar jedan pogodak i po tome je treći igrač u historiji Premiershipa zajedno sa Ruud Van Nistelrooyom i Danielom Sturridgeom.
Od momka kojeg je najdraži klub odbio, koji je nosio policijsku narukvicu, pravio pomagala sa invalide, zimi trčao nag, sa 23 godine igrao sedmi rang engleskog fudbala niko nije očekivao da će danas, u 11. kolu Premiershipa, sa 11 golova, ispred Diega Coste. Waynea Rooneya, Sergia Aguera, Alexisa Sancheza, Edena Hazarda i ostalih zvijezda, biti prvi na listi najboljih strijelaca, i da će vjerovatno naći svoje mjesto u reprezentaciji Engleske na Euru u Francuskoj naredne godine.
Život nekad piše i takve priče. Odustajanje zaista nije opcija. Pitajte Ighala, Mahreza ili Vardyja ako ne vjerujete.
https://www.youtube.com/watch?v=qXc_jYF9jj0
