Argentina ima najjaču generaciju, Iran dobrog trenera, Nigerijci nezgodni

Za nas je sve počelo kao iz vica. Mi, na koncu, izgleda stvarno jesmo narod iz neke bizarne šale. U povijest svjetskih nogometnih prvenstava bit ćemo upisani, a da još nismo debitirali, zbog toga što je naš selektor uspio zakasniti na avion.

PLATINI

Dječji instikt je čudo. Koliko god su mi, kao klincu, stariji govorili da je Michel Platini veliki igrač ja ga nisam volio. Nešto mi je u tom čovjeku bilo krajnje odbojno i njegova nogometna vještina to nije mogla anulirati.

27 godina je prošlo od prvog Mundijala koji pamtim, onog maradoninog u Meksiku, s kojeg se sjećam i Platinija. Meni tek sada postaje jasno zbog čega, instiktivno, nisam volio tog francuskog igrača. Ovo što Platini i svjetski nogometni oci rade je čist bezobrazluk. OK, jasno je da se masa stvari radi zbog novca, s tim smo se svi pomirili. Samo nam daj igru.  Ali ovoliko otvoreno favoriziranje jedne selekcije je potpuni bezobrazluk.

Platini stida nema. Učinio je sve kako bi selekcija njegove zemlje bila privilegirana iako to ne zaslužuje rezultatima. Nije se zasutavio nakon Heneryjevog rukometa, Mujdžine slomljene noge, isključenja i golova iz zaleđa protiv Ukrajine. Sad je sredio i pretumbavanje ždrijeba kako bi selekciju Francuske doveo u što povoljniji položaj.

Svejedno, još uvijek mu nije uspjelo zgaditi mi nogomet, ali sve te svari definitivno ne idu u korist obožavane igre. Svjetska nogometna činovnička klika trebala bi imati neke granice. U svemu postoje manje illi više vrijedni, ali makar nam daj jednake šanse. Klasne podjele u nogometu su velika sramota. A očito je da ih ni rezultati koji bi trebali biti jedino mjerilo vrijednosti ne mogu promjeniti. Ništa ne može uzdrmati FIFA – in klasni sustav.

VIC

Za nas je sve počelo kao iz vica. Mi, na koncu, izgleda stvarno jesmo narod iz neke bizarne šale. U povijest svjetskih nogometnih prvenstava bit ćemo upisani, a da još nismo debitirali, zbog toga što je naš selektor uspio zakasniti na avion. Bio sam uvjeren da je to sve neka zajebancija, ali, na koncu, se pokazalo točnim.

Safet Sušić je stvarno zakasnio na avion za Brazil. Tako je počeo tjedan, a nastavio se silnim greškama vezanim uz grb naše zemlje. Tako je veliki dio našeg sudjelovanja u ždrijebu za Mundijal ispao vickast.

GRUPA F

Ždrijeb nas je rasporedio u Grupu F čiji je nositelj Argentina. To je već svima poznato. Pored nas i Argentine ovu grupu čine Nigerija i Iran. Na prvi pogled reklo bi se da smo dobro prošli.

ARGENTINA

Debi na svjetskom prvenstvu naša će momčad imati 15.06.2014. godine na legendarnoj Maracani protiv Argentine. Time će sigurno biti ostvareni dječački snovi naših igrača. Bolje motivacije od toga ne trebaju.

Maracana je otvorena 1950. godine i iste je godine ugostila finale svjetskog prvenstva. Stadion i sama utakmica direktno su upisani u nogometne anale. Brazil je izgubio domaće finale od Urugvaja 2 prema 1, a na Maracani je tijekom tih 90 minuta bilo 199.854 gledatelja s plaćenim ulaznicama. Trenutni kapacitet stadiona  je 78.838 gledatelja što ga i dalje čini najvećim stadionom u Brazilu. Maracana će i 2014. godine ugostiti finale svjetskog prvenstva.

Unatoč tome što živimo u vremenu Lionela Messija prva asocijacija na momčad Argentine je i dalje Diego Armando Maradona. Ta reprezentaija je naprosto kultna. Dvostruki su svjetski prvaci. Do osvajanja prvog Mundijala vodili su ih Daneil Passarela i Mario Kempes. Bilo je to na njihovom terenu 1978. godine. U finalu su pobijedili Nizozemsku, onu generaciju Nizozemske koju je predvodio veliki Cruyff. No, Nizozemci su taj Mundijal igrali bez svog najboljeg igrača koji je iz još uvijek ne potpuno jasnih razloga odbio igrati to prvenstvo.

Drugi put Argentina je postala svjetski prvak 1986. godine. Svijet je pokorio Diego Armando uz pomoć Jorgea Valdana i drugih. Passarela je bio u momčadi, ali kapetansku vrpcu je nosio je Maradona. U finalu su pobijedili strašnu njemačku momčad predvođenu Rumenigeom. Od tada Argentina na svako svjetsko prvenstvo odlazi kao jedan od favorita, ali nikako nisu uspjeli otići do kraja. Posljednje finale su igrali protiv Njemačke 1990. godine u Italiji.

Di Stefano je Argentinac, tu su i Bochini, Kempes, Passarela, Valdano, Buruchaga, Kempes, Caniggia, Batistuta, Crespo, Redondo i mnogi drugi nogometni velikani. Naprosto, prvi protivnik nam je velika momčad. Uostalom, to su pokazali razbivši nas u St. Louisu. Odlično je što smo igrali tu utakmicu. Znamo što nas čeka i znamo što možemo uraditi kako bi im koliko toliko parirali.

Nakon Maradonine, Argentina je imala još nekoliko velikih generacija, ali, dojma sam, nikad ovako jaku. Kvalifikacije su završili sa 32 boda na kontu čime su bili prvi u južnoameričkim kvalifikacijama.  Svetu desetku na leđima i vječno breme Maradoninog nasljednika nosi Lionel Messi. O njemu ne treba puno pisati. A ni njegove suigrače ne treba posebno predstavljati. Svi znamo tko su i koliko mogu Kun Aguero, Di Maria, Higuain, Zabaleta, Lavezzi, Pastore… S klupe ih vodi Alejandro Sabella, koji se čini kao tip koji ima formulu kako od gomile zvijezda stvoriti momčad koja može do kraja.

NIGERIJA

Drugu utakmicu naša momčad igra protiv Nigerije, 21.06. u Cuiabi na Areni Pantanal. Cuiaba je doslovno centralna točka Južne Amerike i daleko je od kluta kakav predstavljaju Rio i Maracana. Arena Pantanal prima nešto manje od 50 tisuća gledatelja, a to će biti prvi meč u kojem ćemo od naše momčadi očekivati pa čak i zahtjevati dobar rezultat, jer Argentina je ipak apsolutni favorit grupe i nitko našim momcima neće zamjeriti poraz protiv Albicelestea na samom otvaranju Mundijala.

No, i tu postoje zamke. Nigerija je momčad sa puno više iskustva s Mundijala. Nisu moćni kako znaju biti, ali Superorlovi su uvijek nezgodni, prije svega zbog izrazite fizičke moći. Prvu međunarodnu utakmicu odigrali su još dok su bili u statusu britanske kolonije, daleke 1949. godine, a prvi Mundijal igrlai su 1994. godine, od tada su nastupili na 4 najveće nogometne smotre, propustivši tek Mundijal u Njemačkoj 2006. godine.

Najveći uspjeh bio im je plasman među 16 najboljih u SAD – u i Francuskoj. Mnoštvo je legendarnih igrača nosilo nigerijski dres. George Finidi, Sunday Oliseh, Nwankwo Kanu, Rashid Yekini samo su neki od nigerijskih nogetnih legendi. Najutjecajniji selektor Nigerije bio je Bora Milutinović. Današnji tim, koji sa klupe predvodi Stephen Keshi sastavljen je od igrača koji odreda nose dresove solidnih europskih momčadi. Kapetnaksu vrpcu nosi vratar Lillea Victro Eneyama.

Najutjecajnija figura na travnjaku je svakako John Obi Mikel. A pored navedenih najveće zvijezde su Shola Ameobi iz Newcastllea i Victor Moses iz Liverpoola. Sve u svemu to je vrlo nezgodna momčad. No, s njima možemo igrati. Po mnoštvu parametara smo i bolji tim. Ono što će sigurno njima ići u prilog jeste tropska klima koja vlada u Cuiabai. I, naravno, iskustvo.

IRAN

Po mnogima Iran je najslabija momčad u grupi F. S njima će reprezentacija Bosne i Hercegovine odmjeriti snage 25.06.2014. godine na Areni Fonte Nova u Salvadoru. Maksimalan kapacitet ovog stadiona je 55 tisuća gledatelja. Stadion je izgrađen 1951. godine, ali je potpuno renoviran za potrebe Mundijala. Ono što je pomalo sablasno jeste činjenica da se ove godine jedan dio krova uslijed teške kiše srušio. No, to nije ni prva ni jedina nezgoda koja se događala s brazilskim stadionima ovih godina. Vjerujemo da će na koncu sve ipak biti spremno za pravi nogmetni praznik. Utakmica protiv Irana moga bi za naš tim biti odlučujuća po mnogo čemu.

Vjerojatno je da ćemo je morati pobjediti. Uostalom zbog toga se nogomet i igra. Iran je dugo važio za jednu od najboljih azijskih momčadi. Na svjetskom prvenstvu prvi put su nastupili 1978. godine u Argentini. Nakon toga čekali su dugih 20 godina kako bi ponovno dospjeli na Mundijal. U Francuskoj nisu prošli grupnu fazu, iako otišli su kući donekle zadovoljni, jer su u grupi pobjedili SAD.

Legendarni igrači Irana su Mehdi Mahdavikia, Ali Daei, Ali Karimi i Vahid Hashemian. No, nitko od tih legendi više nije u pogonu. Trenutno, najveće ime je svakako Fullhamov Dejagah. A većina ostalih igrača dolazi iz iranskih klubova. Najveći forte im je svakako trener.

Iran sa klupe predvodi Carlos Querioz najpoznatiji po tome što je niz godina proveo radeći kao asistent Alexa Ferguson au Manchester Unitedu. Od iranskih igrača stvorio je kompaktnu momčad za koju je teško procjeniti koji su im dometi u srazu protiv europskih i južnoameričkih momčadi. To što više nemaju izrazitu zvijedzu u timu je možda i dobra stvar za njih. No, bilo kako bilo, oni su momčad koju možemo i moramo dobiti, iako i njima u prilog ide iskustvo igranja na Mundijalima.

GRUPA SMRTI

Nakon ždrijeba dugo sam razmišljao koju bismo grupu mogli nazvati grupom smrti. I, zaključak je da ne postoji jedna takva grupa već njih 3.

Prva je svakako Grupa B sa Španjolskom, Nizozemskom, Čileom i Australijom kao autsajderom. Druga takva grupa je D u kojoj su Urugvaj, Kostarika, Engleska i Italija. Na prvu rekli bismo da je Kostarika donja. A ostale tri ekipe su ozbiljni nogmetni teškaši. Treća grupa od koje najviše očekujemo je G u kojoj nema izrazitih autsajdera. Njemačka, Portugal, Gana i SAD. E, to će biti gusto do krajnjih granica.

Osim ovih grupa koje su na papiru ozbiljno komplicirane, makar takav pridjev možemo prišiti bilo gdje kad je svjetsko prvenstvo u pitanju, nas najviše zanima rasplet u grupi E.

Ukoliko bismo prošli dalje to je grupa s kojom ćemo se križati. Švicarska, Ekvador, Francuska i Honduras ne zvuče jako problematično. I, ako negdje možemo reći da nas je pomazila sreća onda je to činjenica da bi nas nakon grupne faze čekali pobjednici vjerojatno nasjlabije grupe na natjecanju. Baš me nešto čudi što je upravo takva jedna grupa zapala Platinijevu Francusku.

Pratite nas na Instagramu i Facebooku