ATALANTIN IZLAZAK IZ STOGODIŠNJE SJENKE

Atalanta ove sezone izgleda kao da ima snage za iskorak, te ne bi bilo nerealno da se do kraja italijanskog prvenstva ekipa Đanpjera Gasperinija upetlja u utrku za naslov prvaka Serije A. 

‘Bog je mrtav’ rekao je Fridrih Niče, ali nije dodao da je vjerovatno za vrijeme svog života vozio Fiat. Možda ne Fiat, ali nešto sličnog potencijala s aspekta brzine kretanja sigurno jeste. To je očito danas, kada možemo vidjeti Boginju kako vozi svoj Ferari autostradom prekoračujući pri tom sve dozvoljene brzine kretanja. Prethodne godine Boginja je proslavila svoj 114. rođendan, a oku djeluje mlađa i poletnija nego što je ikad prije bila. Boginja živi u Lombardiji i ona ne pripada onome svijetu na koji prvo pomislite kada čujete ime te regije. Ona nije iz Milana, ne prati modu i ne posjeduje urođenu elegenciju kao jednu od karakternih crta, nema vilu na jezeru Komo, niti vozi formulu u Monci.

Boginja, koja je dočekala svojih pet minuta, živi u Bergamu, ona je motor najbogatije italijanske, a vrlo vjerovatno i evropske regije. A svaki motor, kako društveni, tako i u uproštavanju stvari – motor jedne porodice nikad ne živi život kakav bi onaj čiji on motor jeste poželio, pa čak i prihvatio živjeti.

Još prije prve pričesti je svakom djetetu rođenom u tom gradu i te kako jasno da život neće moći proći bez svakodnevnog prolijevanja suza, krvi i znoja. A jednako tako im je jasno da taj život neće proći i bez nje, lokalne Boginje – Atalante. U jedinom dokumentarnom filmu koji je ikad snimljen o Atalantinim ultrasima, četrdesetogodišnjak govori, pokušaću to andrićevski da prevedem: ‘Ovdje se rađa, živi i umire u ime njeno, ime Atalante’. I značaj Atalante za stanovnike Bergama je jako precizan i jasan – nedjeljom nakon šest radnih dana Atalanta je zaštita, dan bez naučnika i inžinjera uvezenih sa svih strana svijeta koji stoje nad glavom i kontrolišu svaki sekund njihovoga rada

Što se tiče ljubavnog života same Boginje, imala je ona stotinjak partnera u svom životu, manje ili više poznatih. Odnosi s njim su uglavnom bili mlaki, na trenutke blještavi. Neki su nju napuštali, pa u veze ulazili s nekim drugim ženama ili muškarcima, one nedostojne nje je ona tjerala od sebe. A prvi brak je nedavno sklopila, sa prosijedim šarmantnim šestdesetdvogodišnjakom iz Đruđljaska, sela nadomak Torina. A taj, duhom i dalje mladić, posjeduje vještinu koju nijedan njen prijašnji partner nije posjedovao. Đanpjero Gasperini i te kako zna prepoznati među morem nezbrinute djece onu koju vrijedi usvojiti, onu djecu koja će najefikasnije ispunjavati zadatke potrebne da bi se Boginja usrećila.

I Boginja je konačno u tom braku prije dvije godine zasijala Evropom, prerasla sva očekivanja i reklo bi se i sam svoj potencijal. Ali, uradila je to sama, po prvi put bez prisustva Begamaska, svojih vjernih sluga. Nisu oni odbili biti uz nju, nisu osporavali brak sa Gasperinijem, oni su najprostije i najsurovije rečeno umirali. Svakodnevno, na stotine njih, je umiralo.

A boginja trčanja je radila ono što najbolje radi, trčala je. Iz 3-5-2 prelazila u 5-3-2, imala igrača viška u svakoj zoni terena protiv Mančester Sitija, Šahtjora i Dinama u grupi, pa protiv Valensije u osmini finala. Uvijek igrača više i uvijek nadmoćna. Nepremostiva prepreka bio je Pari Sen Žermen, protiv kojeg je ispala zbog pravila gola u gostima, a svaki put kad bi se vraćala kući ili kad bi od nje odlazila, stotine su je dočekivali i ispraćali, svaki od tih puta stavljajući svoje živote na kocku. Svaki od tih puta znajući samo jednu stvar, da se u Bergamu rađa, živi i umire u ime njeno, ime Atalante.

I danas, kada se u Bergamu, kao i u ostatku svijeta riječ život izgovara optimističnijim tonom nego što je to bio slučaj prije dvije godine, čeka se samo jedna stvar, samo jedan susret. Ponovni susret Boginje sa svojim slugama. Ovoga puta ne na polazištu autobusa, već konačno tamo gdje se oduvijek sanjaju sresti – na trgu “Piazza Vecchia” u centru Bergama. A tog dana, ništa drugo više neće biti bitno, ni posao, ni porodica, ni život, ni smrt – opet će biti bitna samo jedna stvar, jedna i jedina Atalanta.

Atalanta je shvatila da je Liga šampiona za nju prevelik zalogaj i okrenula se Italiji, zemlji u kojoj je mnogi desetinama godina nisu primijećivali dok je ona sa Brešom nastavljala i razvijala 700 godina dugo rivalstvo između dva grada. Sada je konačno narasla i postala dostajan rival svakom od tih koji su je godinama gledali sa visine. Inter i Milan je više posprdno ne nazivaju provincijalkom, Juventusu više nije svejedno, a Napoli ima još jednu utakmicu na sjeveru u kojoj tri boda zapale jug Italije.

Atalanta je na 16 kola do kraja četvrta, sa deset bodova manje od vodećeg Intera, a Bergameski žive svoj san koji se prije 20 godina kada su sanjali samo himnu Lige šampiona u posljednjem kolu kvalifikacija na svom stadionu ni u najvećim zabludama nije spominjao – da Boginja postane šampion Serije A. Godinama je ona, boginja trčanja, odrađivala dobre trke na kraćim dionicama, imala je sprinteve koji će se pamtiti, ali sada je konačno postala spremna i za maraton. 

Bez velikih imena i sa naizgled onim igračima koji bi samo u Atalanti i nigdje više na svijetu mogli funkcionisati Gasperini visoko podignute glave ulazi u svaku utakmicu i traži otvoreni fajt. Nekada Merih Demiral izgleda kao zalutao na fudbalskom terenu, a nekada Mario Pašalić kao bolji od Luke Modrića, ali sve je to rizik kojeg je on spreman prihvatiti jer zna ako se stvari okrenu na njegovu stranu šta će ga dočekati – prvi susret na gradskom trgu i nebo nad gradom kakvo nikad do sada nije viđeno, a sve u njenu ime, ime Atalante.

Ukoliko vjerujete da Atalanta može da ove sezone priredi veliko čudo i postane prvak najvišeg ranga fudbala u Italiji MeridianBet je pravo mjesto za Vas, jer Vam nudi nevjerovatnu kvotu od 12,41.