Kao što reče trener Borussije Dortmund Thomas Tuchel: “Gledam Leipzig, vidim Leicester. Možda je na pomolu nova senzacija u svjetskom fudbalu. Mnogi ih mrze, ali oni su prvi u Bundesligi.
[ads1]
Kada je 19. maja 2009. godine osnovan klub RB Leipig, niko nije mogao da očekuje da će im sedam i po godina kasnije u leđa na tabeli Bundeslige gledati Bayern Munchen i Borussija Dortmund. U ovom trenutku, oni su najomraženiji klub u Njemačkoj, mrze ih čak i više od Bayerna, koji je uzimao najbolje igrače konkurentskim klubovima. Razlog? Svi ih vide kao vještačku tvorevinu koja prijeti da uništi fudbal.
Ali da li je baš tako? Da li je sve u novcu ili ima nešto i u čuvenoj njemačkoj organizaciji i planiranju?
Prije osnivanja kluba u Leipzigu, Dietrich Mateschitz sa svojim saradnicima tražio je najbolju lokaciju da započne biznis, tj. da osnuje klub. Razmatrali su se Hamburg, Munchen i Düsseldorf, a na kraju je izbor pao na Leipzig, jer je Mateschitzu tako sugerisao čuveni Franz Beckenbauer. Kaiser nije pogriješio. On nikada ne griješi. U Leipzigu je inače osnovan Fudbalski savez Njemačke, a iz tog grada bio je i prvi šampion Njemačke (VFL Leipzig, 1903. godine).
Tri godine ranije Mateschitz je pokušao da kupi Sahen Leipzig, ali nije uspio, baš kao ni sa Fortunom Düsseldorf, imao je problem i sa navijačima, dok je St. Pauli otpao zbog fanova i njihovih radikalno lijevih stavova.
Na kraju su riješili da osnuju svoj klub jer Njemačka fudbalska federacija ne dozvoljava promjenu imena nekog kluba, a Mateschitz je želio da se u imenu kluba nađe RB. A onda je došao problem i oko grba kluba, pošto fudbalska asocijacija Saksonije svaki prijedlog odbijala kao kopiju korporativnog logoa. Rješenje je nađeno u maju 2010. godine, kada su malo promijenili izgled grba i sa njim nastupali dok nisu došli do Cvajte – tada su ponovo morali da mijenjaju jer se umiješao nacionalni savez.
[ads2]
Bilo je jasno poslije nekoliko sezona da će ovaj klub pisati stranice historije, a kada su 2014. godine izborili plasman u Cvajtu, postali su jedini klub od osnivanja treće lige koji je iz prvog pokušaja otišao u viši rang takmičenja.
Za ulazak u Bundesligu prošle sezone svakako je najzaslužnija saradnja sa “bratskim klubom” Salzburgom, koji je poslao veliki broj igrača u Leipzig. Naravno, vlasnik oba kluba je ista kompanija, koja je uvidjela da će lakše i brže doći do novca i uspjeha u Njemačkoj, nego u Austriji.
Ralf Rangnick bio je zadužen da ekipu dovede do elitnog ranga takmičenja, a onda je od strane uprave postavljen za sportskog direktora i taj posao obavlja maestralno. Za trenera je ove sezone postavljen Ralph Hasenhüttl i to na insistiranje Ralfa Rangnicka , koji je bio ubijeđen da je Austrijanac najbolje moguće rješenje jer je poznat kao jedan od stručnjaka koji najbolje postavlja defanzivu (radio je u Ingolstadtu tri sezone i prošle je obezbijedio opstanak u Bundesligi bez maltene ikakvih ulaganja). Ispostavilo se da je napravljena dobitna kombinacija.
[ads1]
Od samog osnivanja klub je imao jasnu ideju i cilj, a posljednjih godina je postavljen savršen sistem. Dovode se samo mladi igrači do 23 godine, a da je to zaista tako, potvrđuje pravilnik kluba koji nijednom nije prekršen do sada. Mladi i talentovani fudbaleri koji mogu da nose Leipzig u budućnosti i na kojima bi mogli da zarade dosta novca.
Tako su od 2014. godine kupljeni Sabizzer, Ilsanker, Forsberg, Selke, Demme, Kalmar, Khedira, Burke, Bernardo, Poulsen, Werner, Keita… Imali su još mnogo ideja i želja Rangnick i njegovi saradnici, a one nisu ostvarene zbog finansija.
Da, dobro ste vidjeli, finansija. U pitanju je novac i još jedno zlatno pravilo Leipziga, nijedan igrač ne može da ima veću nedjeljnu platu od 50.000 eura (2.500.000 eura godišnje, sa bonusima ne smije da pređe tri miliona). Zbog toga su propali neki transferi, pošto zahtjeve nisu željeli da spuste Kevin Volland, Breel Embolo, Bernd Leno, ali i Mario Goetze, zbog koga je Rangnick želio da prekrši prvo pravilo, ali zbog drugog se odustalo od posla, pa se “bludni sin” vratio kući na Westfalen. Prosjek godina igrača Leipziga je ove sezone 23,8.
[ads2]
Sada će se i to promijeniti jer je Rangnick odlučio da se budžet za plate poveća, pošto Leipzig nije u top 8 klubova kada je u pitanju budžet za plate igrača u Bundesligi. Sa ovim povećanjem biće još konkurentiji kada su u pitanju transferi i dolasci mladih igrača, a lakše će moći da zadrže najbolje fudbalere i, kako je Rangnick rekao “one koji su najzaslužniji za sve što se dešava i ulazak u Bundesligu i prvo mjesto na tabeli”.
A ova sezona je posebna priča za Leipzig, vidjećemo samo hoće li se završiti na spektakularan način osvajanjem titule, na odličan način plasmanom u Ligu šampiona ili vrlo dobro plasmanom u Ligu Evrope. Poslije 11. kola nalaze se na prvom mjestu na tabeli, nemaju poraz i postali su prvi tim u historiji njemačkog fudbala koji je neporažen poslije 11 mečeva, a da mu je to prva sezona u Bundesligi. A Leipzig je postao i prvi klub iz istočne Njemačke koji se nalazi na liderskoj poziciji još od Hanse iz Rostocka koja je bila lider 31. avgusta 1991. godine.
Do sada imaju osam pobjeda i tri remija, a dobili su posljednjih šest mečeva. Hasenhüttl forsira formaciju sa četvoricom u posljednjoj liniji, dva zadnja vezna, koje uglavnom igraju Keita i Demme, s tim da vezista iz Gvineje češće ide naprijed, a ispred njih igraju Forsberg i Sabicer, dok su u napadu Poulsen i Werner. Svi igraju u odličnoj formi, besprijekorno se odrađuju defanzivni zadaci i svi se vraćaju bez pogovora da pomognu u odbrani. Primili su samo devet golova do sada, a savladali su Borussiju Dortmund, Bayer Leverkusen, Wolfsburg, a veliki okršaj sa Bayernom očekuje ih u 17. kolu.
[ads2]
Poslije 11. kola Thomas Tuchel je u izjavi za njemačke medije rekao da “gleda Leipzig, a vidi Leicester”. Da li je u pravu? Trener milionera je rekao da svi Leipzig moraju da shvate ozbiljno, da svi znaju šta se desilo prošle sezone u Engleskoj i da je to moguće.
Naravno, ne pita se samo Leipzig, pitaju se i Bayern i Borussija Dortmund, ali jasno je da će ovaj klub i u budućnosti predstavljati velikog rivala najvećima u borbi za trofeje.
U Njemačkoj ih niko ne voli, stavljaju se transparenti kojima se negoduje protiv Leipziga, navijači Borussije Dortmund nisu otišli na gostovanje u Leipzig… A evo razloga zašto je tako. Njemačka tradicija je vezana za navijače i članove i pravilo Bundeslige 50+1 koje im omogućava većinsku kontrolu nad klubom i investitori ne mogu jednostavno da dođu i kupe klub kao recimo Chelsea ili PSG. Klub ne može da se zove po sponzoru, sem ako taj investitor nije u klubu više od 20 godina kao u slučaju Bayera. Pa kako onda Leipzig igra u Bundesligi? Zaobišli su sva pravila, RB je u stvari RasenBallsport, članovi kluba su ustvari radnici kompanije koji plaćaju članarinu od 1.000 eura umjesto 30-50 koliko ona iznosi u drugim klubovima, a novi članovi se mogu odbiti bez ikakvog obrazloženja.
[ads1]
Ali opet, kako su Nijemci dozvolili ovo i da li je ovo kraj fudbala na koji smo navikli u Njemačkoj? Prvi čovjek DFB Wolfgang Niersbach rekao je da ne vidi ništa sporno u tome što je Leipzig uradio, a Franz Beckenbauer je izjavio da će Leipzig biti najveći rival Bayernu u narednih 25 godina. Zašto 25? Do 2040. godine je zvanično zakupljeno ime Centralstadiona u Leipzigu, a poslije toga ćemo vidjeti šta će biti… Vjerovatno će sagraditi novi stadion i nastaviti, pošto je Mateschitz rekao da je u ovom trenutku razlika između Bayerna i njegovog kluba samo u 100 godina tradicije, koja će nestati za 300 godina, jer će tada i Laeipzig imati bogatu historiju kojom će moći da se pohvali.
A da li će navijači moći tada da se hvale da je Leipzig prvi put bio šampion Njemačke u sezoni 2016/17?
Preuzeto sa: sportklub.rs | Piše: Lazar Jovanovič | sportam.info
