Barcelona je uoči finala lige prvaka 1994. bila veliki favorit u odnosu na Milan. Talijani su ostali bez nekoliko vitalnih igrača neposredno pred samo finale, a napadački su bili inferiorniji Kataloncima.
No, tadašnji trener Milana, Fabio Capello, konstruirao je jednu od najvećih taktičkih pobjeda u povijesti. Uz furiozan napadački nogomet, Rossoneri su zgazili Cruyffov ‘dream team’.
“Bila je to najsavršenija večer moje trenerske karijere“, rekao je Capello dok se prisjeća čuvene Milanove 4:0 pobjede nad Barcom u finalu Lige prvaka 1994.
Bez dvojbe to je bila jedna od najboljih momčadskih izvedbi u finalima nogometnih kupova ikada. Dan danas nam služi kao podsjetnik da odnos snaga na papiru nije presudan i da je uloga trenera često važnija nego što se smatra. Katkad i krucijalna.
Milan je uoči finala, tog 18. maja 1994. godine, bio daleko od statusa favorita. Marco van Basten i mladi Gianluigi Lentini, tada najskuplji nogometaš svijeta, ozlijedili su se netom prije najvažnije utakmice sezone, dok su stupovi obrane Franco Baresi i Alessandro Costacurta otpali zbog kartona.
UEFA-ina pravila o broju stranaca značila su i da Capello nije smio koristiti Jean-Pierrea Papina i Briana Laudrupa. Talijani su bili demoralizirani, dok je moćna Barcelona već pripremala slavlje, Capello je kovao taktiku u svoja četiri zida.
Rossoneri su te sezone osvojili naslov nacionalnog prvaka, iako su u Serie A zabili samo 36 golova u 34 utakmice! Nevjerojatno loš napadački učinak, daleko slabiji od drugoplasiranog Juventusa (58), nadoknađen je vjerojatno najboljom obrambenom četvorkom u povijesti, koju su činili Tassotti, Baresi, Costacurta i Maldini.
Kada su dvojica iz sjajnog kvarteta otpala, nitko Milanu nije davao šanse u velikom finalu. Momčad Johana Cruyffa te je sezone u 38 utakmica zabila nevjerojatan 91 gol, a tandem Stoičkov–Romario uništavao je svaku obranu.
Iako je u prijašnjim sezonama dominirao Ligom prvaka (naslovi 1989. i 1990., finale 1993.), u takvim su se okolnostima ipak malobrojni kladili na Milan. Iz Barcelone su s druge strane dolazile bahate izjave, najavljivalo se gaženje talijanskih bunkeraša.
Bugarski napadač Hristo Stoičkov u svom je arogantnom stilu poručio da ‘jedva čeka da mu stigne Desailly, jer se uvijek ističe protiv crnaca’.
Samozatajni Capello nije se dao smesti izjavama iz protivničkog tabora. Baresija i Costacurtu zamijenio je Gallijem i Panuccijem, Albertiniju i Desaillyju namijenio je uloge ratnika u veznom redu, a Dejana Savičevića gurnuo u špicu s Massarom.
Na lijevom krilu nalazio se Donadoni, a na desnom Zvonimir Boban, koji je tek par sati prije utakmice saznao da će igrati:
“Imao sam problema s mišićem i Capello je htio vidjeti jesam li spreman. Na toj provjeri nije me nimalo štedio. Radio sam jače nego ikad prije. Tek kad se uvjerio da mogu sve izdržati stavio me u momčad.”
S druge strane bilo je previše idilično da bi bilo istinito – u napadu Stoičkov, Romario i Begiristain, iza njih Bakero i Amor, a kao zadnji vezni Pep Guardiola. Međutim, nakon početnih desetak minuta finala, vidjelo se da Barcelona nema nikakve šanse!
Albertini i Desailly uništavali su vezni red Barcelone, Boban je razigravao, a Dejo Savičević (nakon utakmice prozvan „Il Genio“) igrao je utakmicu života. U tradicionalnim bijelim dresovima, koje uvijek nosi u finalu, Milan je razbio katalonski Dream Team.
Do 2:0 doveo ih je Massaro, prvi gol zabivši nakon fantastične asistencije Savičevića, a drugi nakon prekrasne akcije u kojoj je glavnu riječ imao Donadoni. Na 3:0 povisio je Savičević čuvenim lobom, a konačnih 4:0 postavio jedan od junaka utakmice Desailly.
Francuz je tom prilikom postao prvi igrač koji je Ligu prvaka osvojio s dvije različite momčadi. Godinu prije u Minhenu je pobijedio Milan kao član Marseillea. Poprilično dobar odgovor Stoičkovu…
Capellova lekcija, još prozvana i ‘Atenskom lekcijom’, simbolički je označila kraj Cruyffove trenerske karijere. Bio mu je to zadnji veliki finale, kasnije više ništa nije osvojio.
Neki dotad neviđeni Milan je srušio mit o Talijanima kao neznalicama za napadačku igru, a Fabio Capello time si je kupio klupu Real Madrida. Dobio je reputaciju kao jedan od najboljih nogometnih taktičara svih vremena.
I legendarni Paolo Maldini pamti Atenu kao jednu od najdražih pobjeda u karijeri:
“Mediji nam nisu davali nikakve šanse. Mi smo, međutim, otkrili Barcelonine slabosti i iskoristili ih. Bili smo okrutni, odigrali gotovo savršeno. U toj utakmici pretvorili smo ‘dream team’ u prosječnu nogometnu momčad!”
Da li je Fabio Capello najveći trenerski taktičar u povijesti?
[su_youtube url=”https://www.youtube.com/watch?v=LmJ5sOKkXh4″ width=”620″ height=”320″ responsive=”no”]
