Safet Sušić je najbolji fudbaler kojeg je ova mala BiH imala. Barem u dvadesetom vijeku. Bio je idol mog djetinstva, moje mladosti i ono što je on radio sa loptom i kako se poigravao sa svojim protivnicima poredio bih najviše sa igrom Zinedina Zidana. Ako meni ne vjerujete, pitajte npr. Šekularca ili Ćiru Blaževića.
Sušić je igrao na dva Svjetska prvenstva, 1982. u Španiji i 1990. kao veteran u Italiji. Kada je bio među 10 najboljih svjetskih igrača te 1982. odigrao je slabo. Bio je veliko razočarenje za fudbalsku javnost. Kada je, međutim, napunio 35 godina u Italiji je bio jedan od najboljih igrača tima bivše Jugoslavije, a usput postigao i jedan od najbržih golova u historiji Svjetskih prvenstava.
Efikasna igra
Safet Sušić je nakon skoro dvadeset godina našu reprezentaciju odveo na SP u Brazil. Naše igre su bile lijepe, tehničke dotjerane i na kraju jako efikasne. Bili smo među najefikasnijim selekcijama u kvalifikacijama. Bilinim Poljem se orilo baš kao nekada na Koševu: Safet Sušić, Pape, Pape… Vrati se Pape iz Francuske na velika vrata. Opet je najveći, opet najomiljeniji. Međutim, vremena su se promijenila. Iako je i prije bilo milion selektora, danas to već znači aktivnih milion na internetskim portalima, Facebooku i drugim društvenim mrežama.
Tako znani i neznani uzmu “oružje” (tastaturu) u ruke i udri. Izloženi ste nevidljivim protivnicima koji ne biraju sredstva da vas omalovažavaju i uvrijede, za što bi prije tridesetak godina krivično odgovarali. Ovako se kriju iza nickova razni heroji današnjeg doba. Nakon što je objavio spisak počelo je obrušavanje po Sušiću sa svih strana. Zašto ovoga, zašto onoga, kako može ovaj, a ne onaj. U trenu se sve zaboravilo. Pobjeda protiv Grčke, slavlje u Slovačkoj, delirij u Litvaniji.
Moj heroj
Heroj mog djetinstva je bio ponovo moj heroj, na drugi način, ali i heroj “cijele” Bosne i Hercegovine. Ali, Bosna je to, voli pa mrzi, hvali pa kritikuje, ljubi pa udara. Pape odjednom ne valja, svi oni bolje znaju od čovjeka koji nas odvede na SP. Svi znaju da Tino Sušić ne valja, da je Šunjić igrač Safetovog brata, da ćemo sve izgubiti itd.
Sve ovo isto je bilo i 1982. godine, kada je Sušić kao igrač prvi put išao na Svjetsko, a javnost pljuvala po Miljaniću, jer je poveo Šljivu i Halilhodžića, a nije Pašića. Ivica Osim je 1990. u kadru od 22 igrača – devet imao iz Bosne i Hercegovine. Kakve je on kritike trpio. To je bilo strašno. Safet Sušić, bar onaj kojeg mislim da poznajem, drži do principa i ne vjerujem da radi nešto mimo svoje savjesti. Takvim pristupom nas je odveo, obradovao, razgalio naša srca.
Nema Rahimića, Zahirovića, Stevanovića, ima nekih novih koje javnost ili bar dio javnosti, one glasnije, ne voli. Sušićev stariji brat, popularni Sead, menadžer, uvijek je bio stariji, a da li je to bio i ovdje i da li je to iskoristio u slučaju nekih igrača ne možemo potvrditi, ali ni demantovati. Da sam ja Safet Sušić, ako vas zanima, ja bih poveo i Rahimića i Stevanovića i Zahirovića. Ali nisam i zato neću reći koga ne bih.
Mjesec dana je do prvenstva i sada nam je više neko ikada potreban mir. Spisak je otišao, igrači su pozvani, tu se više nema šta mijenjati. Hajde da pokušamo biti zajedno. Samo tako možemo, ubijeđen sam, napraviti rezultat i u Brazilu i tako se cijelom svijetu predstaviti u najboljem svjetlu. Igramo u Brazilu prvu utakmicu na Maracani. O tome razmišljajmo, veselimo se tom istorijskom trenutku.
Bar među osam
Kada se sve završi Safet Sušić će snositi odgovornost. Kao i do sada. Ja mu želim da snosi odgovornost tako što ćemo se vratiti kući plasmanom među bar osam. Šta god se desi Pape će morati da nam da odgovor. Vjerujte da on može biti sličan onoj čuvenoj rečenici Meše Selimovića: “Ali znam, ipak, da je to izgovor za moju neodlučnost, za moje bezbrojne obzire, za strah od neuspjeha, znam da se to moja sujeta odupire.” Svi smo mi, ipak, samo ljudi koji imaju i strah i sujetu i neodlučnost. Idemo, Pape i momci, do pobjeda u Brazilu.
P.S. Ne brinite, kakvi god da smo, opet ćemo biti uz vas, Bosna je to.
