Kad igrači Borussije Dortmund i Juventusa uoči uzvratne utakmice osmine finala Lige prvaka prođu kroz dug, mračan tunel Signal Iduna Parka, dočekat će ih tako glasno navijanje da će pomisliti kako je riječ o potresu.
“Strop tog mračnog tunela visok je točno dva metra i kad iz njega izađete osjećate se kao da ste se rodili,” rekao je Borussijin trener Jürgen Klopp. “Izađete i stadion eksplodira – iz tame na svjetlost. Pogledate ulijevo i čini vam se kao da je 150.000 ljudi na tribinama i kao da će svi upravo poludjeti.“
Ta tribina, koja se pretvara u sjedeću tribinu za europske utakmice, zove se Južna tribina, ali poznatija je po svom nadimku “Žuti zid”. Veća je i glasnija od bilo koje druge tribine u Europi i vjerojatno u svijetu.
Kad su upitali igrača Bayerna i njemačke reprezentacije Bastiana Schweinsteigera tko ga više zabrinjava – Dortmundovi igrači ili Klopp, odgovorio je “Bojim se jedino Žutog zida.”
“Ne želim zvučati arogantno i reći kako Borussia ima najbolje navijače na svijetu, ali ima ih najviše i ako Žuti zid nije najglasniji, tko jest?!” kaže Mark Quambusch, redatelj koji je nedavno završio novi dokumentarac o klupskoj povijesti.
Svi u Dortmundu nadaju se kako će srijeda biti jedna od onih osobitih večeri, baš kao slavna noć 2013. godine kad je Borussia razbila Mourinhov Real Madrid 4:1 u polufinalu LP-a.
“Nikad neću zaboraviti tu utakmicu, nezaboravno iskustvo, jedno od najboljih u mom životu,” dodao je Quambusch, navijač žuto-crnih već 40 godina. “Na južnoj tribini sam doživio mnogo takvih iskustava, ali uoči te utakmice atmosfera uoči početka dala je naslutiti kako će se dogoditi nešto spektakularno. Uh, bilo je doista nevjerojatno.”
Bivši igrač Manchester Uniteda Garry Neville, koji sad radi za Sky Sports slaže se s tom konstatacijom. Nekoliko mjeseci nakon te utakmice napisao je: “Proteklih godina radio sam stotine utakmica, ali ni jedna atmosfera na stadionu se ne može usporediti s onom Borussijinom kad je pobijedila Real Madrid.”
“Dok sam živ neću zaboraviti sliku igrača Borussije na kraju utakmice. Sjedili su na travnjaku iscrpljeni i zurili u svoje navijače – imao sam osjećaj da su jedno tijelo.“ Ta je veza vrlo osobita, ljudske “cigle“ u Žutom zidu dio su momčadi, svih 24,454 komada.
“Navijači su svjesni kako je i njihov nastup vrlo važan,” rekao je ugledni autor i Borussijin navijač Uli Hesse. “Razgovarao sam s grupicom ultrasa istraživajući za svoju knjigu o navijačima, pogledali su se i rekli: “Dobro smo odigrali ovu utakmicu, u drugoj nismo baš bili na razini, moramo se popraviti.” Govorili su o navijanju kao da su igrači nakon utakmice pred novinarima. Njihov stav jest: “Doprinosimo rezultatu koliko i igrači.”
“Jasno im je da su dio najveće navijačke skupine na svijetu, na svakoj domaćoj utakmici stadion je ispunjen do posljednjeg mjesta, 80.000 navijača svaki vikend točno zna gdje će biti kad igraju njihovi ljubimci.”
Južna tribina izgrađena je u ranim 70-im godinama prošlog stoljeća s kapacitetom od 12.000 mjesta, a u 90-ima kapacitet joj je udvostručen, baš kad je Borussia počela osvajati trofeje.
Stadion Westfalen sad se zove Signal Iduna Park, a 1974. godine na SP-u u Zapadnoj Njemačkoj nije bio predviđen kao domaćin, no nakon što je stadion u Kölnu povukao svoju kandidaturu, Dortmundov stadion ugostio je četiri utakmice. Kako nije imao atletsku stazu između travnjaka i tribine, domaći navijači počeli su se hvaliti kako imaju istinski “čist” stadion.
“Imao je više razina od ostalih, ljudi su govorili kako nalikuje engleskom stadionu. Navijači su bili glasni baš kao oni engleski i bili su ponosni na to jer je Engleska u to doba bila ogledni primjerak navijačke kulture,” rekao je Hesse.
“To više nije tako i njemački navijači više ne idu rado na utakmice u Englesku jer je atmosfera zamrla. Više nema stajaćih tribina, samo sjedalice, kao u kazalištu.”
Žuti zid je novi navijački fenomen i na dobrom je putu da zamijeni Kop, legendarnu tribinu stadiona Anfield u Liverpoolu, kao najpoznatiju tribinu u svjetskom nogometu.
Nitko sa sigurnošću ne može potvrditi tko je izmislio njeno ime. “No kad ste na travnjaku i gledate prema Jugu, toliko je strma i toliko velika da je jedino ispravno nazvati ju zidom,” rekao je Quambusch.
Hesse je uvjeren kako je tribina dobila to ime 2005. godine, kad je skupina ultrasa napravila ogroman transparent i objesila ga na južnoj tribini, a na njemu je pisalo “Gelbe Wand Dortmund” (Žuti zid Dortmund).
Ista ta skupina navijača ranije je osmislila koreografiju u središtu koje je bio ogroman transparent, duži od 30 metara, na kojem su ispisali citat Oscara Wildea, engleskog autora iz 19. stoljeća: “Svi smo mi u jarku, ali neki gledaju prema zvijezdama.”
“Na koncu koreografije dodali su vlastitu misao – “Na kraju mračne ulice blista Žuti zid“ i tad je tribina dobila ime,“ smatra Hesse.
Stadion je renoviran 2006. godine za SP u Njemačkoj i tad je engleski navijači Matthew Gerrard prvi put gledao utakmicu na Westfalenu. Vratio se 25 puta nakon tog dana i radije je dio Žutog zida nego bilo koje navijačke tribine u Engleskoj.
“Stadion se počne tresti 45 minuta uoči početka utakmice,” kaže Gerrard, radijski voditelj iz Kenta. “Nakon što padne gol istuširaju vas pivom i tlo se zatrese. Osjećaj je jednako dobar kao što izgleda na televiziji. Atmosfera je veličanstvena, stvarno ju morate doživjeti da biste razumjeli o čemu vam govorim. Nema ničeg boljeg u nogometu.”
