Tog crnog februarskog dana, prije tačno 59 godina sportski svijet je zanijemio. Jedan strašan i tužan događaj obrisao je cijelu jednu generaciju mladih, talentovanih igrača kojima je predviđana sjajna budućnost…
[ads1]
U aprilu 1955. UEFA je osnovala Kup šampiona, u kome bi igrali šampioni iz europskih liga od sezone 1955/56. Međutim, pobjednik engleske lige Chelsea nije dobio dozvolu da igra od strane Alana Hardakera, sekretara lige, koji je vjerovao da je neigranje najbolje za engleski fudbal. Sljedeće sezone, Manchester United je osvojio ligu, na čelu sa Matt Busbyem. Fudbalska liga je još jednom odbila učešće, ali su Busby i predsjednik njegovog kluba Harold Hardman, prkosili Ligi i postali prvi klub iz Engleske koji će igrati u europskim takmičenjima!
Tim poznatiji kao “Busbyeve bebe” je bio jedan od najtalentiranijih timova tih godina kojem se predviđala sjajna i svijetla budućnost, stigao je do polufinala, gdje je poražen od kasnijeg osvajača Real Madrida. Osvajanjem još Prve divizije ponovo te godine su se kvalifikovali za takmičenje u sezoni 1957/58, i nakon prošlogodišnje dobre igre su bili favoriti za osvajanje. Utakmice u domaćem prvenstvu su bile subotom a europski mečevi sredinom nedjelje, i iako je putovanje avionom bilo rizično, to je bio jedini način da se ispune sve obaveze prema domaćoj ligi, jer bi u suprotnom Alan Hardker bio u pravu.
Nakon što su prošli Shamrock Rover i Duklu iz Praga, United je dobio Crvenu Zvezdu za protivnika u četvrtfinalu. Nakon što je engleski klub pobijedio sa 2:1 na Old Traffordu 21. januara 1958, klub je trebao da putuje na revanš u Beograd 5. februara. Na putu iz Praga u prethodnoj rundi, magla iznad Engleske je spriječila da slete u Manchester, već su to morali da urade u Amsterdamu, pa su se vraćali natrag trajektom do Harwich, pa odatle vozom za Manchester. To se odrazilo na tim jer su sljedeću utakmicu, posle samo tri dana, igrali neriješeno 3:3 sa Birminghamom.
[ads1]
Da ne bi propustili mečeve u domaćoj ligi, kao i da bi izbjegli teško putovanje, klub je čekirao karte za avion kompanije “British European Airways” od Manchestera do Beograda. Meč je završen 3:3, što je bilo dovoljno da United prođe u polufinale. Polijetanje iz Beograda je odloženo za sat vremena jer je bek Manchestera Johhny Berry izgubio pasoš, a avion je sletio u Munchen da bi dopunio gorivo.
Kopilot je bio Kenneth Rayment a pilot James Thain, obojica ratni veterani i iskusni piloti. Avion “Airspeed Ambassador 2” je bio šest godina star. Thain je upravljao avionu na putu ka Beogradu, a u povratku je upravljanje prepustio Raymentu. U 14:19h je toranj rekao da avion može poletjeti do 14:31h. Rayment je odustao od polijetanja kada je čuo da motor čudno zvuči. Drugi pokušaj je napravljen tri minuta kasnije, ali se odustalo nakon 40 sekundi, ponovo zbog problema na motoru. Nakon drugog pokušaja, putnici su odvedeni u čekaonicu aerodroma. Ali tada je snijeg počeo jako da pada, i izgledalo je da će se teško vratiti kući tog dana. Kapetan Thain je bio nestrpljiv jer je kasnio po rasporedu i tražio od inženjera da riješi problem što prije. Ovaj mu je odgovorio da se može privremeno riješiti ako se motor teže otvara, što bi značilo da je avion morao duže da se kreće po pisti. Kapetan je mislio da to neće biti problem jer je pista dugačka oko 2 km. Putnici su pozvani da se vrate nakon 15 minuta.
Nekoliko igrača ije imalo dobar predosjećaj, posebno Lijam Vilan koji je rekao: “Ovo je možda moja smrt, ali sam spreman.” Drugi su otišli u zadnji dio aviona, vjerujući kako će biti sigurniji.
Avion je krenuo, ali zbog toga što nije mogao da razvije dovoljnu brzinu, došao je do kraja piste, udario u ogradu oko aerodroma, prešao put i udario krilom u kuću u kojoj je živjelo šestero ljudi. Desnom stranom trupa su udarili u drvenu baraku. Dvadeset putnika je poginulo na licu mjesta, a još troje kasnije. Preživjeli su bježali kroz izlomljene prozore. Do dan danas se nije do kraja razjasnilo što je bilo uzrokom ove nesreće i smatra se da je to možda bila kombinacija kvara motora, lošeg pilotiranja i lošeg vremena i stanja na pisti.
Ukupno su poginule 23 osobe među kojima i osam nogometaša Uniteda, a dvojica su bila ozljeđena u tolikoj mjeri da se više nikada kasnije nisu vratili igranju nogometa. Menadžer Matt Busby je bio teško povrijeđen i zadržan je u bolnici više od dva mjeseca. U to vrijeme, htio je da u potpunosti odustane od fudbala, dok mu njegova žena nije rekla: “Znaš Mat, momci bi voljeli da nastaviš.” To je podiglo Busbya iz depresije, i vratio se u Manchester da bi gledao svoj tim u finalu FA cupa 1958.
Bilo je riječi da će Manchester United odustati od te sezone, ali je oslabljen tim završio sezonu pod vodstvom Busbyevog pomoćnika Jimmy Murphya koji nije putovao u Beograd jer je bio u Cardiffu gde je vodio reprezentaciju Walesa. Tim sastavljen od velikog broja igrača iz rezervnog i omladinskog sastava je pobijedio Sheffield wednesday sa 3:0 u prvom meču nakon nesreće. To je bila i jedina pobjeda Uniteda nakon nesreće, čime je ugašena nada za osvajanjem lige i završili su na devetom mjestu. Stigli su do finala FA cupa, ali su izgubili sa 2:0 od Boltona. Čak su pobijedili i Milan na Old Traffordu u polufinalu, ali su u revanšu izgubili sa 4:0. Real Madrid, koji je osvoji trofej treći put zaredom, predložio je da se trofej dodijeli Mančesteru ali se to nije desilo.
[ads1]
Busby se vratio svojim dužnostima u klubu sljedeće sezone (1958/59), i napravio je novu generaciju “Busbyevih beba”, od kojih su najpoznatiji George Best i Denis Law i deset godina nakon velike tragedije osvojio je Kup šampiona, pobijedivši Benficu. Boby Charlton i Bill Foulkes su jedini preživijeli koji su se našli u sastavu za tu utakmicu. Ostalo je istorija.
SAT NA JUGOISTOČNOM DIJELU OLD TRAFFORDA STALNO POKAZUJE 3:04h, KAO ZNAK SJEĆANJA NA TRAGIČNU NESREĆU KOJA JE PREKINULA JEDNU GENERACIJU SJAJNIH, MLADIH FUDBALERA. TO SU BILI NE SAMO DOBRI FUDBALERI VEĆ I DOBRI LJUDI, KOJI SU BILI ROĐENI POBJEDNICI. NA TOM TEMELJU JE IZRASLA NOVA GENERACIJA, SVJESNA VELIČINE PRETHODNIKA ALI I KLUBA I NASTAVILI SU USPJESIMA. TAJ DUH POBJEDNIKA NIJE SASVIM IZBLIJEDIO NI DO DAN DANAS.
