Safetu Sušiću nije lako. Iako je našu selekciju odveo na prvo historijsko Svjetsko prvenstvo, komentari, kritike i pohvale na račun Sušića ne prestaju. Možda čak i više kritika, što je zaista presedan kada je ovako nešto u pitanju. Biću odmah konkretan. Ako je Zukanović otpisan zbog “sporne”izjave da treba neko da snosi krivicu, onda je to katastrofa i za Savez i za Sušića.
Izgleda da je ovdje Sjeverna Koreja na djelu da niko ništa ne smije da kaže a da mu se ne zaprijeti da neće ići, dragi Bože, na Svjetsko prvenstvo. Igrati se sa karijerom jednoga mladića, dati mu do znanja da je dobio po prstima samo zbog izjave?! Žalosno…
Kao da niko nikada u reprezentaciji nije podigao glas, kao da niko do sada nije rekao nešto i kao da niko ne računa na faktor mladosti, emocija, temperamenta. Šta bi se desilo da Spahić, Ibišević ili Džeko naprimjer nisu dobili vizu?! Kako bi oni reagovali, siguran sam, burno i neka bi…
Igraju čitav život, bore se, izgaraju i dođu pred izazovom života i onda se neko u Savezu naljuti… Opa, neko se naljutio. Nije pošteno.
Safet Sušić kaže: “Zukanović je svojom izjavom naljutio neke ljude u savezu ali i igrače.” Igrače naljutio???? Ne mogu da vjerujem. Možda je samo neko od konkurenata za to mjesto odahnuo, možda, ali ne vjerujem. Ako je Zukanović dobio odbijenicu opravdano, ako je imao neki prekršaj zbog kojega nije mogao da uđe u Ameriku, greška je na Zukanoviću, ali i u tom slučaju trebala mu je podrška, neka lijepa riječ.
Na lijepu riječ polako svi zaboravljamo. Samo sebe volimo, baš nas briga za druge, njihove živote i sudbine. Zukanovića nikad u životu nisam vidio ali mi je krivo, kao da se mladost mora ponašati samo tako što će klimati glavom i biti poslušna. Svi smo bili mladi i jedan gest, jedna brza izjava nije bila za ovako oštru kaznu i ranu na srcu kod ovog mladića.
Da sam na mjestu igrača i Safeta Sušiča učinio bih sve da momak dođe i nastavi tamo gdje je stao. Ima jedna izreka koja kaže: “Ljudi su nam potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez praštanja.”
