Jedan od najboljih fudbalera koje je Bosna i Hercegovina ikada imala odlučio je prošle godine, kao rekorder po broju nastupa u bh. fudbalskoj reprezentaciji, prvo reći zbogom nacionalnom timu, a onda i fudbalu uopšte.
Legendarni Miske rekorder je po broju nastupa za našu reprezentaciju. Odigrao je 82 susreta i postigao 25 golova.
Iako je mogao igrati za Jugoslaviju i kasnije Srbiju i Crnu Goru, Zvjezdan Misimović nikada nije dvojio koja je njegova domovina i čiji reprezentativni dres želi obući, zbog čega je imao određenih problema u privatnom životu. Danas, smatra da je napravio pravu i jedinu ispravnu odluku da igra za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, te ističe kako idalje ostaje na raspolaganju svim svojim Bosancima i Hercegovcima.
Misimović je za A selekciju Bosne i Hercegovine debitovao 18. februara 2004. godine u prijateljskom susretu protiv Makedonije. Bio je to prvi meč BiH nakon što su bili na korak plasmana na Euro 2004, te Misimović toj selekciji dolazi kao veliko osvježenje za cijelu ekipu i stil igre našeg tima. Kako mu je supruga Štefanija Makedonka, rekao je kako će od debija protiv Makedonije sve biti puno lakše.
Prvi gol u reprezentativnom dresu postigao je protiv Finske na Bilinom Polju 2004. godine kada smo slavili sa 1:0.
Posebno će ostati upamćeni njegovi golovi protiv Španije u junu 2005. godine kada smo remizirali 1:1, zatim majstorija iz slobodnog udarca u pobjedi protiv Norveške u gostima od 2:1, te hattrick u susretu sa Estoncima koji smo dobili sa čak 7:0.
Gol koji nas je praktično odveo u baraž za Europsko prvenstvo 2008. godine postigao je Misimović u susretu protiv Bjelorusije u Zenici kada smo slavili sa 1:0, a u kvalifikacionom susretu za Mundijal u Brazilu koji smo igrali protiv Grčke također u Zenici i pobijedili sa 3:1, Zvjezdan je imao dvije fantastične asistencije za Edina Džeku koji je postigao dva gola.
U klupskoj karijeri Misimović je od 2000. do 2004. godine bio član minhenskog Bayerna, ali je upisao samo tri nastupa za prvi tim. Uvidjevši da u Bayernu teško može dobiti pravu priliku za dokazivanjem, u periodu od 2004. do 2007. godine bio je član Bochuma za koji odigrao je 101 utakmicu, postigao 21 gol i ubilježio 26 asistencija.
Nakon Bochuma jednu sezonu je igrao za Nurnberg, da bi 2008. godine potpisao za Wolfsburg. Zajednom sa Edinom Džekom predvodio je ekipu Wolfsburga do historijskog uspjeha i titule prvaka Njemačke u sezoni 2008/ 2009 Za Wolfsburg je odigrao 92 susreta, postigao 26 golova i imao čak 48 asistencija koje ga i danas čine najboljim asistentom Bundeslige svih vremena.
Deset godina je igrao u Bundesligi, da bi 2010. godine došao u turski Galatasaray gdje se zbog lošeg odnosa sa trenerom Haghijem zadržao samo godinu i otišao u Dynamo iz Moskve.
U timu iz Moskve proveo je dvije sezone, a prošle godine potpisao je ugovor sa kineskim Guizhou Renheom gdje i trenutno nastupa i gdje predstavlja prvu zvijezdu tima i jedinog igrača kineskog šampionata koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Sa odlaskom Zvjezdana Misimovića iz naše reprezentacije, svjetski fudbal izgubio je priliku da na djelu gleda istinskog fudbalskog virtuoza, jednog igrača kakvih je sve manje i zbog čijeg nestanka fudbal gubi svoju pravu ljepotu.
“Brzinu nogu možeš istrenirati, ali fudbal se igra glavom i mozgom”, uvijek je Zvjezdanu govorio njegov otac Ostoja.
Jednostavno Miske je u reprezentaciji bio igrač poteza, fudbaler koji svojom inteligencijom i fudbalskim instinktom riješava velike mečeve jednim nepredvidljivim manverom, pasom ili šutem koji protivnici nisu mogli saznati ni iz stotinu skautiranih utakmica Zmajeva.
