Bezbroj je primjera u sportu i fudbalu gdje karijera mladog igrača započne odlično i obećavajuće a zatim naglo krene nizbrdo, ili jednostavno stane u mjestu.
Neki se nakon neuspjeha potpuno izgube na fudbalskoj mapi, dok se oni drugi svojom voljom i upornošću vrate i postanu bolji nego ikada. Iako je bio na pragu svrstavanja u prvi tip igrača, Štilić se svojim radom, upornošću i voljom ponosno smjestio u ovu drugu grupu. Među pobjednike, ali one koji nažalost još uvijek čekaju pravu nagradu koju su zaslužili.
Svi znate ko je, gdje igra i kakve golove daje Robert Lewandowski. On je dugo vremena bio fudbalski anonimus o kojem se nekada nije znalo ništa. Visoki napadač poljskog drugoligaša Znicz Pruszkówa, kluba kojeg je nemoguće pronaći i u biltenima sportskih kladionica.
A onda je 2008. godine Lewandowski potpisao za Lech Poznan, u koji je iste godine iz Željezničara stigao tada mladi i perspektivni Semir Štilić. Tako je rođen tandem koji je harao Poljskom, a kruna sjajnih igara došla je 2010. kada se klub iz Poznana nakon punih 17 godina uspio okititi i titulom šampiona. Godinu ranije je osvojen i poljski kup, a oba trofeja su osvojena na krilima dvojca Štilić – Lewandowski.
Štiliću je odlazak u Poljsku bio iskorak u karijeri, a tamo je od dolaska počeo pružati sjajne partije. Majstorski je zabijao iz slobodnih udaraca, igre i sa bijele tačke a za vrijeme svog boravka u Lechu je uspio proslaviti i jednog od najboljih napadača današnjice.
Lucidnim asistencijama je Štilić hranio Lewandowskog i u dobrom dijelu doprinio Poljakovoj tituli najboljeg strijelca lige u Lechovoj šampionskoj sezoni. Daleko od toga da želimo omalovažavati Roberta Lewandowskog i uspjeh u potpunosti pripisivati našem fudbaleru, ali je bez sumnje sjajni bh. veznjak dao savršenu priliku Lewandowskom da pokaže sve iz svog golgeterskog repertoara. Lewa je to znao iskoristiti.
[su_youtube url=”https://www.youtube.com/watch?v=xOFDgWgIOgM” width=”660″ height=”375″]
Lewandowskog je put odveo u Bundesligu, gdje je za 4,5 miliona eura potpisao za tamošnjeg velikana Borussiju iz Dortmunda dok je Štilić i nakon osvajanja titule ostao u Lechu, odakle se nije pomjerio ni u naredne dvije sezone. Iako se s pravom očekivao njegov transfer u neku od liga petice, Štilić je završio u Karpatyju i njegova karijera neočekivano kreće silaznom putanjom dok Lewandowski za to vrijeme postaje prvi topnik Bundeslige i slavi svoju drugu uzastopnu titulu prvaka Bundeslige, ponovo ispred moćnog i imućnog Bayern Munchena.
Naravno, napadač je briljirao i u dresu reprezentacije sa kojom je nastupao na Evropskom prvenstvu gdje je bio najvažnija karika svoje ekipe. Štilić je tada zbog loše forme i žestoke konkurencije, opravdano, bio daleko od dresa sa nacionalnim grbom svoje zemlje.
Nakon kratke epizode u Karpatyju uslijedila je još kraća u Turskoj, u tamošnjem prvoligašu Gaziantepu. Kako se to već često znalo dešavati bh. fudbalerima, odlazak u Tursku se i ovog puta pokazao kao loš potez. Za Gaziantep je Štilić odigrao svega šest utakmica a onda je ove godine uslijedio povratak u Poljsku.
Lewandowski je svoju karijeru unaprijedio do vrhunca i potpisao za Bayern Munchen, dok se naš veznjak vratio se u ligu koju je nekoliko godina ranije doslovno poharao i, barem na prvu, ostao tapkati u mjestu. Bilo je skeptika, ali je Štilić u pokušaju da ponovo pronađe svoj nekadašnji ritam ovog puta potpuno pogodio u izboru.
Od dolaska u Wislu preporođena je i karijera našeg fudbalera koji opet igra na fantastičnom nivou, čak i bolje nego u Lechu. Svako malo nas, nakon dugo vremena ponovo fenomenalni Štilić počasti nekim golom koji ne možemo često vidjeti ni od evropskih, a tek od bh. fudbalera. A podsjećamo da se ne radi o bh. reprezentativcu, već samo internacionalcu kakav epitet Štilića nažalost krasi već godinama.
A zašto je Štilić samo bh. internacionalac zna samo Pape. Potreban je jedan poziv da sva ova priča oko Semira Štilića dobije svoj zasluženi happy end, jer trud se treba nagraditi. O pozivu odlučuje upravo selektor kojem se ne želimo miješati u posao, već skrenuti pažnju da je krajnje vrijeme da i sam primijeti kako Štilić, polako ali sigurno, od sebe daleko odguruje titulu “propalog talenta” i izrasta u velikog fudbalera. Štilić nije imao najsretniji fudbalski put i vjerovatno je uveliko trebao nastupati u nekoj od liga petice, poput svog nekadašnjeg kolege iz napada od kojeg je svojevremeno bio i bolji, ali spletom raznih okolnosti još uvijek nije zaigrao tamo. Ali će uskoro zaigrati, jer je zaslužio.
A zaslužio je i drugu šansu u reprezentaciji. Bez ikakve dileme, jer Bosna i Hercegovina ga u ovom trenutku treba više nego ikada. U Wislinom veznjaku Pape ima odličnog kreativca koji bez problema može zamijeniti Misimovića, bez kojeg će biti itekako teško koračati dalje u nove uspjehe.
U moru prolaznika kroz reprezentaciju koji u posljednje vrijeme niču sa svih strana i dobijaju svoju šansu, Semir Štilić nepravedno ispašta i čeka svoj red da pokaže šta zna. Nije nametljive prirode, pa se ne želi mnogo eksponirati i “moljakati” za svoje mjesto već šuti, vrijedno radi i evidentno napreduje. Ako prošle ili pretprošle sezone nije bio na redu, sada bi definitivno morao biti. Štiliću, zaslužio si, a Pape – ti si na potezu.
