Kako bi danas izgledala Jugoslavija na Svjetskom prvenstvu 2026?

Nostalgija za nogometnim uspjesima Jugoslavije na Svjetskim prvenstvima i dalje je prisutna među ljubiteljima sporta. Posljednji put kada su “plavi” nastupili na najvećoj svjetskoj nogometnoj pozornici bilo je u Francuskoj 1998., sa igračima poput Save Miloševića, Predraga Mijatovića, Siniše Mihajlovića i tada mladog Dejana Stankovića, pod trenerskim vodstvom Slobodana Santrača.

Jugoslavija se u Francuskoj 1998. godine iz grupe F plasirala s istim brojem bodova kao Njemačka, pobijedivši SAD u posljednjoj utakmici grupne faze, ali je potom tijesno poražena od Nizozemske u osmini finala.

Nakon proglašenja nezavisnosti od Jugoslavije 1991., Hrvatska je dobila vlastitu reprezentaciju, zajedno sa Slovenijom, a na Svjetskom prvenstvu 1998. osvojila je treće mjesto. Napadač Davor Šuker osvojio je tada Zlatnu kopačku.

Godine 1990., osam godina prije, Hrvati su zajedno s igračima iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Srbije činili dio reprezentacije Jugoslavije.

Tog ljeta u Italiji, Jugoslavija je dosegnula četvrtfinale, no ispala je od Argentine nakon izvođenja jedanaesteraca.

Ali što ako bi Jugoslavija danas postojala? Kako bi izgledao njezin tim na Mundijalu 2026. godine?

GOLMANI

Jan Oblak iz Atletica Madrida jedan je od najkvalitetnijih golmana na svijetu i gotovo bi sigurno bio prvi izbor. Međutim, ozbiljna konkurencija bili bi mu Vanja Milinković-Savić iz Torina i Stole Dimitrievski.

OBRANA

Iako se obrana često doživljava kao slabija karika, u ovom slučaju to nije tako. Joško Gvardiol iz Manchester Cityja svakako je svjetska zvijezda, a u ekipi bi bili i Josip Stanišić (Bayern München), Strahinja Pavlović (Milan), Nikola Milenković (Nottingham Forest), Sead Kolašinac (Atalanta), Jaka Bijol (Leeds), Marin Pongračić (Fiorentina) i Amar Dedić (Benfica).

VEZNI RED

Luka Modrić, osvajač Zlatne lopte, iako u dobi od 40 godina, i dalje bi bio u sastavu Hrvatske za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Uz njega, zaigrali bi Mateo Kovačić (Manchester City), Mario Pašalić (Atalanta), Nikola Vlašić (Torino), a iz Srbije Sergej Milinković-Savić (Al Hilal), Nemanja Gudelj (Sevilla) i Saša Lukić (Fulham) te Elif Elmas (RB Leipzig).

NAPAD

Suvremena Jugoslavija imala bi bogat izbor u napadu. Benjamin Šeško iz Manchester Uniteda (Slovenija) bio bi glavni igrač u napadu, dok bi se 40-godišnji veteran iz BiH, Edin Džeko (Schalke), borio za mjesto u početnoj jedanaestorici.

Dušan Vlahović iz Juventusa (Srbija) bio bi još jedna opcija za centarfora, kao i dva podcijenjena napadača iz La Lige: Vedat Muriqi (Kosovo) iz Mallorca i Ante Budimir (Hrvatska) iz Osasune, koji su zajedno postigli 40 golova u španjolskoj Primeri ove sezone.

Napadačku liniju upotpunili bi Andrej Kramarić (Hrvatska) iz Hoffenheima i 37-godišnji krilni napadač Ivan Perišić (Hrvatska) iz PSV-a.