Zbog 24 sastava na Euru 2016, na turnir mogu i trećeplasirani sastavi grupa, pa ‘manje’ zemlje šute i trljaju ruke. Od reprezentacija iz regije, najmanje četiri mogle bi vidjeti Francusku za dva ljeta.
Niti potpuna dva mjeseca nakon finala brazilskog Mundijala, europske nogometne reprezentacije okreću novu stranicu ispisivanja svoje povijesti. Kreće lov na Euro, koji će se za dva ljeta odigrati u Francuskoj, a osim domaćina koji je automatski izborio nastup, u lovu su preostale 53 nogometne europske nacije. Izravno će na prvenstvo otići po dvije najbolje momčadi iz svake skupine, dok će trećeplasirani tražiti ukrcaj na posljednji vlak kroz baraž.
Prvi ogledi odigrani su u nedjelju, a početkom tjedna u akciju kreću i selekcije s prostora bivše zajedničke države, od kojih svaka vidi prostor za slavu i sudjelovanje u borbi za nogometnog kralja Europe. Nadaleko poznati, često nerealni sportski optimizam koji se desetljećima širi našim prostorima u ovom slučaju ima i jako uporište u goloj činjenici da će na ovom natjecanju sudjelovati čak 24 zemlje. Teško je očekivati da će baš svih šest “bivših” biti u Francuskoj, no većina vrlo vjerojatno hoće. Ni stopostotan učinak na prvi pogled ne bi bio osmo svjetsko čudo.
Krenimo redom… Bosna i Hercegovina jedina ‘povlaštena’ Jedina koja u bitku kreće iz povlaštenog prvog šešira je Bosna i Hercegovina. Sušićevi “Zmajevi” u Brazilu su ostavili solidan dojam, no nedostatak turnirskog iskustva i “crna rupa” protiv Nigerije u Cuiabi odnijela je status jedne od senzacija Mundijala. Ipak, i takav nastup na elitnoj pozornici jak je adut Bosni i Hercegovini da će uskoro početi popunjavati i rubriku nastupa na Eurima. Belgija je iznimno jaka (klasičan peh u ždrijebu), no Bale u Walesu nema pretjeranu pomoć, a Izrael i (pogotovo) Cipar trebali bi biti za pola koplja iza Sušićevog sastava. Andora je u ovoj skupini samo dekor… Već u Tuzli je navijačima predstavljena “svježa krv” na terenu koja treba popuniti kadar i dodatno osigurati prvi plasman Bosne i Hercegovine na kontinentalnu smotru.
Iz druge jakosne grupe kreće Hrvatska. Standardan inventar velikih nogometnih natjecanja, država koja je upisala tri uzastopna nastupa na Eurima i koja očekuje nastavak svog niza. Italija, koliko je god neuvjerljiva u Brazilu bila, uvijek je opasan protivnik i bit će zanimljivo vidjeti hoće li nakon šest neuspješnih pokušaja konačno upisati prvu pobjedu protiv Hrvatske. No, osim opasnih Talijana ostatak skupine (Bugarska, Norveška, Azerbajdžan i Malta) zvuči kao odličan ždrijeb i ne postoji nogometni subjekt u Hrvatskoj koji smatra da Hrvatska neće igrati u Francuskoj. Kovač je u Puli protiv Cipra također predstavio nove mlade adute i eventualni kvalifikacijski neuspjeh ovdje bi se doživio kao sportska katastrofa. No, o tome nitko niti ne razmišlja.
Iz trećeg bubnja su u ždrijebu kvalifikacija izvlačeni Slovenci i Srbi. Kreću u statusu ekipa kojima je predestiniran baraž, no i jedni i drugi smatraju da i bez tog stresa mogu slaviti prolaz. Srbi su pojačali svoje redove u Premiershipu i pod novim trenerom Dickom Advocaatom kreću u dvoboj s Portugalom, Danskom, Armenijom i Albanijom. Vrlo izjednačena skupina u kojoj bi mladi i poletni Srbi s odličnom iskusnom obranom mogli početi svoju novu eru. Napadački dio sastava i dalje im nije ukomponirana cjelina, ali sav taj silni talent koji se dokazuje na klupskoj razini trebao bi baš u ovim kvalifikacijama postati velika snaga Srbije i zalog za povratak u domenu “velikih”. Nije lako prognozirati situaciju u skupini u koju kreće Slovenija.
Na papiru bi tamo kolo trebali voditi hiroviti Englezi (koji i sami polako shvaćaju da su daleko od velesile) koji se reformiraju na krilima mladih Liverpoolovih napadača, a tu je i vrlo moćna Švicarska s jakim kosovskim pečatom u veznoj liniji. Na Slovencima je da potvrde ulogu blagih favorita protiv Estonije i Litve te dominantnu poziciju prema Farskim otocima i krenu put Francuske (makar) kroz baraž. Ako im najbolji igrač Handanovič dovoljno često bude izvodio bravure na golu, sve je moguće. Ipak je Handanovič, bez sumnje, trenutno najbolji vratar u regiji.
Ostaju Makedonci i Crnogorci. Suha statistika ne daje im prevelike izglede za plasman, ali nogometne bitke tek će početi… Crna Gora kreće sa četvrte startne pozicije i najveće konkurente ima u Rusima, Zlatanovoj Švedskoj i Austriji. Jako neugodna skupina kroz koju sigurno neće proći lako, ali Austrija tek treba potvrditi status nadolazeće nogometne sile i ako Crnogorci uspiju neokrznuti proći Prater u trećem kolu, može im se otvoriti velika perspektiva. Svi dosadašnji protivnici u njihovoj mladoj povijesti osjetili su koliko su tvrd orah.
“Tamo gdje vječno sunce sja” vlada i najveća neizvjesnost. Je li Makedonija spremna na veliki iskorak? Otvaraju na gostovanju kod poljuljane Španjolske koja će učiniti sve da ih deklasira i vrati boju u lice svojim navijačima, ali ostali sastavi u skupini uopće nisu loš izbor. Ukrajincima je najmanje do nogometa i ratno stanje u zemlji mora se odraziti i na stanje u sportu. Skupocjeni stadioni u žarištima postaju bunkeri, klubovi žive u izgnanstvu… Takve situacije probude i dodatni inat, ali Ukrajinci ionako nisu na vrhuncu moći, a sada su posebno ranjivi. Slovačka je protivnik po mjeri Pandevu i društvu, a Bjelorusija je u posljednjim kvalifikacijama bila – zadnja. Luksemburg nekome može uzeti bod, ali u Francusku mogu samo kao turisti… I Makedonci Boška Đurovskog imaju dobre izglede.
Platinijeva reforma “uneredila” je ovaj i iduće Eure, jer natjecanje više nije “piramidalno”, pa će zbog 24 sastava na turniru u završnu fazu ulaziti i trećeplasirani sastavi skupina. No, većina manjih zemalja šuti i trlja ruke, jer pruža im se daleko veća prilika da uopće dođu na natjecanje i na velikoj pozornici pokažu svima koliko znaju. Ovdje, između Grčke i Austrije, svi dobro znamo, ima dovoljno kvalitete za zasebno veliko natjecanje, a hoće li Modrić, Ivanović, Džeko, Pandev, Handanovič, Vučinić, Mandžukić i ostali odvesti svoje navijače do ludila ostaje vidjeti. Ako smijem prognozirati, hoće s barem dvotrećinskim uspjehom. Četiri od šest najmanje.
